Za vrijeme odmora dobar dio gardista je ozdravio i 24. studenoga 1. i 2. satnija otišla je na smjenu ostatku 1. i 3. satnije 1. bojne u Kričkama.

Prije podne stižemo u selo. Bio je oblačan i hladan dan.

Dolazak u selo

Gornje i Donje Kričke nalazile su se u kotlini. Sela su bila prije par dana oslobođena. U selo se tada jedino moglo ući iz smjera Livađana. Inače, ima još i jedna cesta koja vodi prema Donjoj Subockoj. Kad smo se iskrcali, Specijalac mi je objasnio gdje su prvi položaji. Naši su položaji bili odmah na početku sela, iz sela Livađana tj. u Donjim Kričkama. Dok je 2. satnija preuzela položaje 3. satnije u Gornjim Kričkama, ostatak 1. satnije ukrcao se u kamione i otišao u Zagreb na odmor. S Rašom sam se dogovorio da ostatak 1. satnije ne ostane dugo na odmoru. Trebalo je satniju ponovno ujediniti. Počeli smo preuzimati položaje. Nismo se smjestili niti preuzeli položaje, a neprijatelj je već minobacačima gađao po čitavom selu.

Dolazak u selo Kričke

Položaji su nam bili na brdu kraj ceste koja vodi iz sela k Donjoj Subockoj. Tu smo imali jedan netrzajni top. Drugi nam je položaj bio na vrhu brda kod groblja.

Položaj nam je bio okrenut k Donjoj Subocki. U nastavku tog brda položaje je držala 2. satnija. I treći položaj bio je na najjužnijem dijelu Donjih Krički. Taj nam je položaj bio više kao zaštita da nam tko s leđa ne uđe u selo.

Do naših je položaja došao zapovjednik 3. satnije Rudi Kolak. Objasnio sam mu da ćemo mi i dalje čuvati položaje koje je držao naš ostatak iz 1. satnije.

Potom smo cestom pješice krenuli ka Gornjim Kričkama da vidimo njihove položaje. Sto metara od ulaza u Gornje Kričke zdesna u šumi primijetio sam kako se nekoliko vojnika šunja i približava prvim kućama.

Slobodno vrijeme

To je mjesto na neki način položaj iza naših prvih položaja.

Pitao sam Kolaka jesu li su to njegovi ljudi.

Odgovorio je da ne zna.

Iz Gornjih Krički prema nama kretao se vojni kamion. Vozio ga je Java. Kad se približio do nas, iz šume sam uočio neki odbljesak. Ubrzo sam shvatio da je to neki protuoklopni projektil, koji je ispaljen prema kamionu.

Mislim da je to i vozač Java vidio, jer je dodao gas i za dlaku izbjegao pogodak. Poslije nam je pokazao mjesta na kamionu gdje su ga pogodili.

Uzeo sam dalekozor da vidim čiji su. Jer tada, u smjeni položaja, i još pogotovo u šumi, moglo se dogoditi da nas i naši napadaju. Kad sam dalekozor usmjerio prema šumi, vidio sam kako iz pješačkog oružja pucaju po nama.

Kolaku sam rekao: “Ovo je JNA, napadaju nas”. Neprijateljski su vojnici na sebi imali sivomaslinastu odoru. Na glavi su imali kacigu JNA.

Stajali smo na cesti i bili idealne mete na dvije stotina metara. Metci su šištali oko nas. Lijevo od nas bilo je brdo. Penjati se na brdo, nema smisla. Tek bi onda bili dobra meta. Desno kraj ceste nalazio se kanal pun vode, nismo imali izbora. Skočili smo u kanal u vodu i otvorili vatru na neprijatelja.

Neki su se već približili kućama. Kolak je imao pušku s jednim okvirom i nije puno pucao na njih. Trebao je nešto metaka pričuvati za poslije.

Motorolom je javio svojim zapovjednicima vodova za pješački napad neprijatelja s desnog boka.

U naprtnjači na leđima nosio sam oko tisuću metaka 5.45 mm, nisam se bojao da će mi ponestati strjeljiva.

Nakon desetak minuta puškaranja JNA se povlačila. Pri tome uzmicanju, tada nismo znali, zarobili su jednoga našeg pripadnika iz 3. satnije koji se našao na istaknutom položaju desno u šumi. Od tada ga 3. satnija vodi kao nestaloga.

Izišli smo iz kanala i pretrčali otvoreni dio ceste do prvih kuća. Kolak je došao do svojeg zapovjedništva. Tada je dobio obavijest da su se vojnici JNA približili gotovo do sela, ali da su ih ipak potjerali natrag u šumu.

Bio je to neobičan napad. Otada sam striktno tražio da se bez oružja nitko iz 1. satnije ne može šetati selom.

Kod Kolaka sam vidio da ima minobacač 60 mm. Kako on nije s njim imao nikakve planove, tražio sam da mi ga da. Postavili smo ga u dvorište najviše kuće na raskrižju putova u Donjim Kričkama. Do tada nitko nije znao njime raditi. Odmah su se zainteresirali Siniša Kraljić i Ivica Šoštarić. Oni su sljedećih nekoliko dana učili na njemu.

Drugi dan javili su nam da je pao Vukovar. Nitko nije mogao skriti suze. Bio nam je to jako tužan dan. Poslije toga par dana bilo je razmjerno mirno. Tu i tamo padale su granate. Selom je šetala napuštena stoka. Kako su granate padale, ubijale su tu stoku tako dugo dok sva nije pobijena. Uginulu stoku blizu naših položaja ili skloništa zbog moguće zaraze morali smo spaliti.

Tijekom sljedećih dana je bilo jako hladno. Dulje od sat vremena nije se moglo izdržati na položajima danju. Noću smo smjenu obavljali svakih pola sata.

Kako se neprijatelj bojao i računao da ćemo svakog časa napasti, po čitave noći ispaljivao je svjetleće mine iz minobacača 120 mm. Nama je to bilo nešto novo. Nikada nismo do tada vidjeli da postoje granate koje mogu osvjetljavati tako područje kao da je bijeli dan. Dani su prolazili, a da nismo ni primijetili da smo tako dugo na položajima.

Dvadeset i devetoga studenoga do naših je položaja došao snimatelj Ivan Gjurić. Kako smo do tada imali izvrsnu suradnju s njima, dopustio sam da snimi neprijateljske prve položaje. Odveo sam ga na položaj na brdo kod groblja. Putem, kako smo se penjali s južne strane brda, oko nas su počeli zujati metci. U početku smo mislili da se to netko šali. Sklonili smo se. Odjednom ispred nas, u zraku, eksplodiraju granate i geleri su se širili prema zemlji. Kad sam malo dublje dalekozorom pogledao prema prednjim položajima 2. i 3. satnije, vidio sam da je neprijatelj krenuo u napad.

Priprema za obranu

Imali su istu odoru kao i oni prije par dana, samo su ovaj put krenuli drugim smjerom. Bilo ih je puno kao mrava. Spuštali su se niz brdo i penjali prema našim položajima.

Nazvao sam zapovjednike 2. i 3. satnije i rekao da su im prednji položaji napadnuti.

Nastala je žestoka pješačka i topnička paljba. Kuće u Gornjim Kričkama počele su gorjeti.

Djelovanje minobacačem

Popeli smo se do naših položaja kod groblja. Na položajima je bila ekipa Rusek. Čim sam došao do njih, rekli su nam da su prednji položaji napadnuti i predložili, jer se bliži četrnaest sati, kad je njihova smjena, da oni odu dolje i pošalju svježu zamjenu na položaje. Naravno, nisam odobrio, rasporedio sam ih na položaju spremne za obranu. Radiovezom sam pozvao Kraljića i Šoštarića da donesu minobacač s granatama na položaj. Za desetak minuta došla je smjena i oni s minobacačem.

Navođenje minobacača

Namjestili smo minobacač i onako na oko ispalili prema neprijatelju. Vidjeli smo gdje je pala.

Nastavili smo i dalje s korekcijama gađati neprijatelja. Potrošili smo oko tri sanduka mina. Nakon nekoliko sati puškaranja neprijatelj se povukao, ali i dalje je topnički gađao naše položaje. Kad je to prestalo, spustili smo se niz brdo na cestu i krenuli k našim skloništima.

Promatranje neprijateljevog djelovanja

Tog dana bili su ranjeni Ante Rašić, Igor Lekić, Beneta i drugi.

Poslije toga sljedećih nekoliko dana neprijatelj je nastavio topnički djelovati po čitavom selu. U početku smo se sklanjali, no poslije su gardisti hodali selom i ne obazirući se toliko što oko njih padaju granate. Mislili su, “pa valjda ne će mene!”

Sljedećih dana 6. bojna napada, a nakon toga i zauzima neprijateljske položaje u selu Korita.

Šestoga prosinca poslije podne do nas su došli maljutkaši. Odveo sam ih na vrh brda i objasnio da iz smjera sela Kovačevca Čaglićkoga u selo Donju Subocku znaju dolaziti tenkovi JNA. Postavili su rakete i pult i čekali. Tenkovi nisu dolazili.

Njima se više nije dalo čekati. Ispalili su nekoliko raketa. Jedna je raketa pogodila krov prve kuće u Donjoj Subockoj, gdje su se nalazili vojnici JNA. Jedna raketa nije eksplodirala, a jedna je nedaleko od mjesta ispaljenja pala na zemlju.  Bilo je to njihovo djelovanje. Pokupili su na brzinu stvari i otišli prema Novskoj.

Danas je zapovjednik 2. satnije 1. bojne poginuo pod malo čudnim okolnostima. Izviđali su južni dio šume od Gornjih Krički. Netko je pucao i u koloni pogodio samo Memiševića. Na mjestu je bio mrtav.

Navodno je to bila zasjeda.

Sedmoga prosinca u rano jutro čula se pucnjava lijevo od nas. 3. i 6. bojna napadala je neprijateljske položaje u selu Jagma i Donja Subocka. Već su par dana intenzivne borbe na tom prostoru. Pucnjava je bila sve glasnija.

Pozvali su me vojnici iz Koprivnice da slušam na radiovezi neprijatelja kako bježi. Čuli smo neki oficir pita svojega nadređenoga što da radi jer ustaše ulaze u selo. Odgovorio mu je da bježi. I nakon određena vremena čuli smo kako je jedva odgovorio od trčanja: “Druže, mislim da sam im pobjegao.”

Taj dan s položaja na groblju zovu me moji gardisti da vidim nešto. Odlazim na brdo. Kad sam došao, imao sam što vidjeti. Iz smjera sela Livađana naše snage napadale su neprijateljske položaje JNA u Donjoj Subockoj. Kako smo bili na brdu, a Livađani i Donja Subocka bili su ispod nas, veoma smo dobro vidjeli kako teče napad. Vidjeli smo kako neprijatelji izlaze iz kuća i odlaze u vrtove, gdje su imali iskopane rovove, i djeluju po našim snagama. Nismo bili obaviješteni da će biti napada niti smo znali tko to napada. Bili smo sigurni da su to snage 1. A brigade ZNG-e. Pretpostavljali smo da je to 3. bojna, Žune. Pokušao sam ih dobiti na radiovezi, ali nisam uspio. Odlučili smo im pomoći.

Popuna prvih položaja strjeljivom

Iz prvog smo položaja izvukli netrzajni top i dovezli ga na brdo. Netrzajni top nije imao ciljničku napravu. Znao sam da nije bilo toliko bitno pogoditi rovove, koliko je bilo bitno da se gađaju i da se neprijatelj ometa. Uostalom, već smo tada znali da, kad smo dobro topnički raspalili po JNA, većinom su napuštali položaje i bježali.

Otprilike smo naciljali i gađali te njihove položaje u vrtovima. Žune su uočile da netko djeluje i s njihove desne strane. Malo su stali s napadom, ali su ubrzo shvatili da im to netko pomaže. Neprijatelj je napuštao položaje i bježao dublje u selo. Žune su ušle u prve rovove i nastavile dalje.

Polako se spuštala noć.

Žune su ušle u pola sela.

Pucnjava je bila sve manjeg intenziteta. Po noći se tu i tamo čulo poneko pucanje. Putem kako smo se spuštali, netko je zamijetio da Kiki krvari ispod desne ruke. On to kao, nije znao.

Kazali su mu: “Kiki, ti si ranjen?”

A on pita: “A gdje?” Tada je malo bolje pogledao i vidio da je stvarno ranjen u ruku. Metak mu je prošao kroz mišić na ruci i kako se gibao, najvjerojatnije nije osjećao bol.

Na to sve je odgovorio: “Bit će mirovina.” On se volio šaliti i bio je jedan od najvećih veseljaka u našoj satniji. S njime nikad nije bilo dosadno, uvijek se šalio na svoj račun. Poslije 1993. poginuo je.

Odmor na prvim položajima

Osmoga prosinca, kako zapovjednika 1. bojne nije bilo, zapovjednik 1. A brigade ZNG-e Mareković kasno navečer pozvao je zapovjednike satnija 1. bojne na sastanak. Ukrcali smo se u kamion i krenuli u zapovjedništvo 1. A brigade ZNG-e u Novu Subocku.

Zapovjednik 1. bojne otišao je na sprovod pokojnom Memiševiću, bivšem zapovjedniku 2. satnije.

Kad smo došli u zapovjedništvo, bilo je već veoma kasno u noć. Soba je bila puna ljudi.

Kad je došao red na nas, bilo nam je rečeno da će zapovjednici satnija 3. bojne doći sutra k nama i da ćemo zajedno izviđati položaje ostatka sela koje drži JNA. To su sela Donja Subocka i Kovačevac Čaglićki. Moramo se pripremiti za napad na Kovačevac Čaglićki. Vratili smo se natrag na položaje.

Devetoga prosinca kasno poslije podne do nas su došli zapovjednici satnija i vodova 3. bojne. Otišli smo svi zajedno izviđati ispred položaja 2. i 3. satnije 1. bojne u Gornjim Kričkama. Kad smo izviđali, zapazili smo da se iz smjera sela Donje Subocke prema Kovačevcu Čaglićkom velikom brzinom povlače dva tenka JNA. Zaključili smo da se povlače iz Donje Subocke. Nismo otišli daleko u šumu. Vratili smo se svaki na svoje položaje.

Poslije podne je u Slavonskom Brodu bio pogreb zapovjednika 2. satnije Memiševića.

Pogreb Memiševiću

Kasno navečer zapovjednik 1. A brigade ZNG-e ponovno je pozvao zapovjednike satnija 1. bojne na sastanak. Oni su to čuli, ali ipak su zahtijevali da ja tamo odem sam.

Na sastanku mi je bilo rečeno da se sutra rano ujutro ide u napad. Na smjeru selo Donja Subocka - selo Kovačevac Čaglićki napada 1. A brigada ZNG-e. Lijevo od nas napadaju pričuvne brigade smjerom grad Lipik - selo Donji Čaglić, dok će nama desna susjedna postrojba biti Izvidnička satnija. Pod zapovjedništvom A. Gotovine.

Naša je zadaća bila zajedno s 3. bojnom napasti neprijateljske položaje u selu Kovačevcu Čaglićkom i onemogućiti dovođenje pomoći iz smjera selo Bjelanovac - grad Okučani.

Dobit ćemo pomoć maljutkaša iz Križevaca sa zapovjednikom Olujom. Napad počinje u devet sati. Do tada moramo doći do pozicija spremnih za napad.

Nakon sastanka vratio sam se na položaje i otišao obavijestiti ostale zapovjednike satnija, a potom i zapovjednike i gardiste u svojoj satniji.

Otišli smo svi na noćni odmor. Kraj mene u kući bili su smješteni Ruseki. Oni su, prije nego što smo se mi digli i počeli spremati, “spačekom” napustili položaje. Otišli su u Zagreb. Kad su se nakon nekoliko dana vratili, objašnjenje je bilo da je jednoga od njih bolio jako zub i morali su ga prebaciti stomatologu, ali u Zagreb.

Komentari (8)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6