Danas, deset godina “poslije” - rušenja komunizma, raspada SFRJ, stvaranja hrvatske države i velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku - tematika Domovinskog rata pojavljuje se u hrvatskoj političkoj i medijskoj javnosti uglavnom kao duboko tragična i nepravedna crna kronika.

Brojna samoubojstva branitelja te sjene javnih i tajnih optužnica Haškog tribunala stvaraju u javnosti dojam kako je samo ratovanje za obranu i oslobađanje Domovine bio zločinački, moralno dvojben ili u najmanju ruku suvišan posao.

Negativni i demonski publicitet koji već mjesecima prati Domovinski rat i njegove ratnike ukida, na simboličkoj i predodžbenoj, ali, nažalost, i na političkoj i pravosudnoj razini, sve razlike između agresora i žrtve, između “njih” (JNA i srpskih paravojnih postrojbi) i “nas” (Hrvatske vojske).

Knjiga Ratka Dragovića - Kleka, “Deset godina poslije - svjedočanstvo iz Domovinskog rata” pojavljuje se upravo zbog toga u idealnom trenutku, kao istinska “velika priča”, svjedočanstvo i ratni dnevnik.

Kao što je autor te “velike priče” otišao “dragovoljno” u rat (kad vam netko nametne rat teško je govoriti o dragoj volji ratovanja), tako je odlučio da kao pisac-dragovoljac otrgne od osobnog i kolektivnog zaborava ozračje i kroniku jednog doista neobičnog rata u kojem su samonikli, nenaoružani i “samozvani” hrvatski ratnici uspjeli obraniti i osloboditi vlastitu zemlju.

Kako hrvatski Domovinski rat zapravo nije - zbog puke vrhovničke sujete - poznavao instituciju junaka, vitezova ili heroja, ova nam knjiga pruža slike (stvarne fotografije i metaforičke slike) o hrvatskim ratnicima na prijelazu stoljeća i tisućljeća. Ona svjedoči o junaštvu, ratnim uspjesima, tjeskobama i porazima, patnjama i stradanjima, životu i umiranju Dragovićevih ratnih suboraca.

Ova je knjiga rezultat silne, grozničave potrebe njenog autora da ljude s kojima je ratovao sačuva u vlastitom sjećanju i da ih javnosti prikaže kao obične ljude koji su - protiv vlastite volje i vokacije - za nas “odradili” posao.

U osnovi svakog stvaralaštva, svake težnje za slobodom i svake strasti za pisanjem - bez obzira na to radi li se o strasti genijalnog nobelovca ili naporu pučkih stihoklepaca - uvijek stoji sličan, u pravilu pozitivan psihološki poticaj: svijest čovjeka o prolaznosti života, praćena strahom od smrti i težnjom da se ostavi barem neki trag “besmrtnosti” za buduće generacije.

Kao ratnik-dragovoljac i časnik Hrvatske vojske, pukovnik Ratko Dragović - Klek, uspješno je,”Deset godina poslije”, za nas “odradio” još jedan “posao” koji ne stoji u opisu njegova radnog mjesta i položaja: napisao je zanimljivu i vrlo vrijednu knjigu.

Njegova knjiga nije ni znanstvena monografija, ni literarno djelo, već - autentično ratno svjedočanstvo o djeliću Domovinskog rata u kojem je sam sudjelovao.

Kao recenzent ovu knjigu nakladniku iskreno preporučam za tiskanje, a njenom autoru i njegovim ratnim suborcima iskazujem najdublju građansku zahvalnost i poštovanje za mir i slobodu koje su donijeli našim obiteljima i našoj domovini.

U Zagrebu, 21. rujna 2000.

Komentari (16)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6