U prvoj knjizi svjedočanstva iz Domovinskog rata “Deset godina poslije” nastojao sam prikazati na koji sam način kao gardist i zapovjednik voda u 1. satniji 5. bojne i zapovjednik 1. satnije u 1. bojni 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” zajedno s gardistima, pričuvnim vojnicima iz ostalih postrojbi te policajcima ratovao na Banovini i u zapadnoj Slavoniji protiv JNA i domaćih agresora - četnika tijekom godine 1991.

Komentari (1) | Opširnije...

Brigada se na kraju godine 1991. prvi put skupila na jednom bojištu i bila angažirana kao brigada. Do tada je djelovala u manjim skupinama po cijeloj Hrvatskoj. Nakon potpisivanja Sarajevskog sporazuma u početku siječnja 1992. godine, brigada se jednim dijelom izvukla s bojišta i smjestila u vojarnu “Croatia” u Zagrebu. Moja 1. bojna izvukla se s prvih položaja u Kričkama i smjestila u barake Petrokemijskog poduzeća u Kutini. Barake su bile smještene odmah kraj poduzeća i u njima su se prije toga odmarali Petrokemijini radnici. Naša je zadaća u početku bila, biti u pripravnosti zapovjednika OS Posavina.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Za to je vrijeme 1. bojna i dalje bila u pripravnosti u Kutini. Kako su sve dulje bili u pripravnosti, a ništa se nije zbivalo, u njih su se počele rađati svakojake misli i ideje.

I tako, 5. ožujka više nisu mogli izdržati, pa su gardisti i dio zapovjednika iz 1., 4. te dio iz 2. satnije, na čelu sa zapovjednikom 1. satnije, napustili položaje u Kutini i krenuli vlakom prema Banskim dvorima u Zagrebu.

Kada su stigli u Zagreb, mirno su se prošetali od Glavnoga kolodvora do Trga Josipa bana Jelačića. U to sam vrijeme bio u zapovjedništvu bojne u Senjaku. Netko je slušao radio i čuo vijest da se jedna poveća skupina garde iz Kutine kreće prema Banskim dvorima. Nakon toga je Kukec nazvao u Kutinu i uvjerio se da su to naši, da već jesu i da još hoće napraviti gluposti.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Vježbanje

Komentari (9) | Opširnije...

Tijekom travnja 1992. brigada se spremala za odlazak na južno bojište. Na tom je bojištu najprije bio angažiran dio zapovjedništva brigade, koji je imao zadaću prihvatiti i smjestiti te uvesti u boj postrojbe iz sastava brigade. Brigada je bila ustrojena od šest pješačkih i jedne oklopne bojne. U roku od mjesec dana sve te bojne prebačene su na južno bojište. Razlikovali smo se prema radiošiframa zapovjednika bojna. Prva je bojna bila Ćuk, 2. bojna Kos, 3. bojna Žuna, 4. bojna Gavran, 5. bojna Oblak, 6. bojna Orao i oklopna bojna Mungos.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Trinaestoga svibnja ujutro Rašo mi je poslao poruku da se spremimo za zadaću. Spremili smo se veoma brzo, a nakon toga smo morali čekati. Sa sobom smo ponijeli suhu hranu dovoljnu za jedan dan. Istu takvu zadaću dobile su i 2. i 4. satnija.

Prošlo je prijepodne, pa gotovo i poslijepodne. Tek oko osamnaest sati do nas je došao gardist i rekao da će nas on prebaciti u Klek. Gdje je mjesto Klek, nismo znali.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Mjesto na koje su padale granate

Većina granata pala je na južni dio sela i pri tome su se zapalila polja i šikara.

Kad su prestali tući naši su tenkisti uzvratili. Tenkovi su bili smješteni u malom kamenolomu na ulazu u selo.

Odvezli su se na cestu koja vodi prema Neumu i odatle djelovali po neprijatelju. Tukli su po Smokovljanima i nešto malo po Okladniku.

Danas je bio naš red da preuzmemo položaje na Šumetu i Veljem vrhu.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Magistralna cesta Ston - Slano

Ukrcali smo se svi u kamion i oko sedamnaest sati krenuli prema Ćuku 40. U selu su ostali Viky i Puška. Nakon dobrih sat vremena vožnje stigao sam do njega. Bio je smješten u kući kraj ceste u selu Đonta Doli.

Komentari (1) | Opširnije...

Dvadeset i drugoga svibnja kiša je mjestimice padala po čitavom području. Iliju sam pustio u Split do 24. svibnja. On je inače rodom iz Splita-Stobreča i tamo su mu živjeli roditelji i sestra. Otišao ih je posjetiti. U daljini se čula jaka detonacija. Potom smo otišli u Živogošće na tuširanje. U Topolo smo se vratili oko dvadeset i jedan sat.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Uništeni neprijateljski tenk

Negdje oko šest sati stigli smo u Čepikuće. Sa mnom su bili Poturiček, Mile, Ivo, Turbo, Kiki, Slogar, Božo, Levi i Žic. U Topolu su ostali Puška, Palestinac, Viky i Ilija.

Ilija je donio odluku da se danas skida. Tada nas je ostalo trinaest, i to Poturiček, Turbo, Mile, Ivo, Kiki, Slogar, Viky, Palestinac, Božo, Puška, Levi i Žic. Palestinac se nije dobro osjećao i zbog toga je otišao u Ploče k liječniku.

Komentari (1) | Opširnije...

Dvadeset i sedmoga svibnja oko tri sata rano ujutro do nas su u Topolo došli Rašo i Krešo. Dobili smo novu zadaću. Inače, kad god je Rašo do nas dolazio, bilo to danju ili noću, nikada nije došao samo da nas vidi kako smo, nego smo uvijek dobivali neku novu zadaću. A on je to znao prenijeti gotovo kad je već i odlazio: “Znaš, gotovo sam ti zaboravio reći, sutra odi to i to odraditi.”

Komentirajte prvi | Opširnije...

Razminiranje ceste

Malo niže od kapelice naišli smo na dio puta koji je bio dignut u zrak. Put je izgledao kao da vozilo ipak može proći.

No na putu je bilo postavljeno nekoliko protuoklopnih mina. Htjeli smo proći kraj njih, no kraj puta su bile postavljene i pješačke potezne mine i ručne bombe na potez.

Sada nismo samo tako mogli proći a da ne razminiramo prostor. Postojala je mogućnost da netko uleti u mine i strada.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Odlazak u izviđanja

Ubrzo smo stigli do mjesta dokle je kamion mogao voziti. Tu smo se iskrcali i pješice krenuli dalje, prema mjestu na kojem su naši jučer preuzeli položaj. Ubrzo smo stigli do prvih položaja. Pred nama je za razliku od jučer svitao lijep sunčan dan.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Spaljene kuće u Slanom

U tom naselju da kamen i beton mogu gorjeti, sigurno bi bili gorjeli. Dosta smo se pomučili da nađemo prikladan smještaj. Našli smo kuću na samom izlazu iz Slanoga prema Dubrovniku. Kuća je bila katnica i izvana je izgledala dobro. No, kad smo ušli u nju, namještaj je bio uništen, a stvari razbijene i razbacane po sobama. Unatoč svemu izbora nismo imali. Odabrali smo tu kuću.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Sedmoga lipnja rano ujutro spremili smo se i otišli na izviđanje u području Zavale. Na izviđanje su izišli svi: Poturiček, Mile, Ivo, Kiki, Slogar, Božo, Levi, Marek i ja. U Slanom su ostali Viky i vozač te njegov suvozač Marić. Danas smo planirali zauzeti položaj N 22 prema karti pozicija Podgorica - Zavala.

Kad smo stigli u Orahovi Do, Zagi je već bio tamo. Rekao sam mu da idemo pokušati ući u Zavalu. Kako je neprijatelj ispred Zavale u veoma povoljnoj taktičkoj poziciji, napadati tim smjerom značilo bi imati velike gubitke. Zbog toga sam odlučio ići u napad smjerom Kotova glava, tt 423, potom napredovati masivom prema selu Golubincu. Iz Golubinca napasti položaje na koti 559 i Velika grad, i time otvoriti nesmetan prolaz ostalim snagama uz cestu Češljari - Zavala.

Komentari (4) | Opširnije...

Dvanaestoga lipnja ujutro do nas je došao Rašo i nakon nekoliko dana najavljivanja danas smo ipak morali otići na zadaću. Trebali smo preuzeti položaj J 2 po karti pozicija Podgorica, Oštri vrh, tt 841 od naše 1. bojne.

Prije podne Jasenka nam je donijela plaću. Jučer su Ivo i Poturiček pušteni u Zagreb, a Marek se žalio na bolove u želucu i on je ostao u Slanom zajedno s vozačem Šarićem. Mile se nalazio u stacionaru u Prapratnu. Tako su na položaje išli Kiki, Slogar, Levi, Božo i Viky.

Vrijeme je bilo tmurno, pred kišu.

Komentari (1) | Opširnije...

Osamnaestoga lipnja dobili smo novu zadaću. Trebali smo zauzeti položaj T 6 po karti pozicija Niš, Blatačka glava, tt 707. Sinoć sam pustio Kikija, Ivu, Mareka, Levija i Slogara da odu u Orebić na piće. Osim ove, druge nagrade za njih nisam imao. Kako je Rašo došao do nas kasno u noći, gardisti nisu znali da trebamo otići na novu zadaću, a ja nisam imao drugu ekipu, a ni kamion. Morao sam ih čekati. Stigli su oko pet sati ujutro. Odmah sam im rekao da se spreme. Nešto prije njih došlo je i vozilo s vozačem. Na zadaću su išli Poturiček, Ivo i Levi. Ostali, Kiki, Marek i Slogar, izjasnili su se da nisu spremni za zadaću. Božo je bio u Zagrebu, a Mile u stacionaru. Tom je prilikom Kiki zatražio da ode u Zagreb. Pustio sam ga.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Dvadeset i prvoga lipnja rano ujutro odlazimo drugi put zauzeti J 2 po karti pozicija Podgorica, Oštri vrh, tt 841.

Na zadaću su išli Mile, Poturiček, Levi, Ivo, Marek i Božo. U Slanom su ostali Viky, Slogar, vozač Šarić, a Kiki je bio u Zagrebu. Slogar je zatražio odobrenje da se skine. Rekao sam mu da razmisli.

Istovremeno kad smo trebali zauzeti Oštri vrh, Kosovi su trebali osvojiti neke položaje ispred Belenića. A kako nismo imali točne i sigurne podatke gdje je točno neprijatelj ispred Belenića, odlučio sam zauzeti glavicu iz drugog smjera.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Dvadeset i trećega lipnja slijedio je dan odmora. Na Slano je opet palo nekoliko granata, srećom bez ljudskih žrtava.

Danas je do nas došao Rašo i rekao kako se moramo preseliti u Orašac. Potom me odveo i pokazao kuću u Orašcu u koju se trebamo preseliti. U toj bi kući trebalo biti i zapovjedništvo bojne, veza i dio logistike. Kuća je bila katnica i nalazila se iznad odmarališta “Dubrovački vrtovi sunca”. Nakon toga Rašo me vratio natrag u Slano.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Dvadeset i četvrtoga lipnja rano ujutro spremili smo se i otišli zauzeti T 4 prema karti pozicija Niš, Seprijeće, tt 701 i odatle vidjeti odakle neprijatelj djeluje po Dubrovniku, Orašcu i drugim priobalnim mjestima. Na izvršenje su zadaće išli Božo, Levi, Marek i Ivo. Mile i Poturiček su bili u Slanom, a Kiki u Zagrebu.

Komentari (1) | Opširnije...

Dvadeset i šestoga lipnja rano ujutro spremio sam se za izviđanje. Moji se još nisu vratili s jučerašnjeg provoda. Ovaj put su pretjerali. Sada sam već razmišljao o nekim sankcijama. Samo nisam znao kakve. Ako im zabranim izlaske, popustit će na liniji i negdje ćemo “nadrapati”. Ako im zaprijetim skidanjem, možda to i žele, ali što time dobivam ja i postrojba? Bit će nas manje i teže ćemo izvršavati zadaće. Svi smo znali da mi izvršavamo zadaće izvan ljudskih mogućnosti i da je pitanje dana kad ćemo negdje nastradati. Često smo u izviđanje išli neodmorni i nikad nismo bili potpuno sigurni u naše položaje, a kamoli u neprijateljske.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Iščekivanje Raše

Komentirajte prvi | Opširnije...

Četrnaestoga srpnja oko dvadeset sati u četiri autobusa čitava je bojna krenula prema Dubrovniku. S nama se na teren vratio Kordić, koji je bio na bolovanju. Tada nas je bilo deset, i to Poturiček, Mile, Ivo, Levi, Božo, Viky, Marek, Kordić i Čileanac.

Drugi dan, petnaestoga srpnja, oko dvanaest sati stigli smo u Orašac, ostale su satnije ostale u Kleku. Poslije podne smo dobili struju. Danas su Marek i Kordić prešli za vozače u prometni vod 1. bojne. Tada nas je ostalo osam: Poturiček, Mile, Ivo, Levi, Božo, Viky i Čileanac.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Dvadeset i četvrtoga srpnja u dva sata ujutro na zadatak iz izvidničkog voda otišli su svi osim Kreće i Alana. Nama su se pridružili Arči, Kukec i Krešo. Oko pola četiri stigli smo do Poturičeka. Bio je sam na položaju. Na njegovu sam mjestu ostavio Ivu, Čileanca, Mareka i Viky, a Poturičeka poslao u Orašac na odmor.

Formirao sam kolonu u sastavu Mile, Levi, Božo, Pejo, Tolić i Krešo i krenuli prema Oštrom vrhu. Kad smo otišli, do naših su minobacačkih položaja stigli minobacačlije iz 2. bojne, Kos 4 s minobacačima 82 i 120 mm. Smjestili su se kraj naših položaja.

Nakon nekog vremena ušli smo u Beleniće. U selu sam našao dosta gardista. Otišao sam k Rudiju i pitao tko od njegovih ide na Zečju glavu.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Dvadeset i šestoga srpnja spremali smo se za zadaću. Do nas je došao Marek i ispričao kako u Kleku ima naših gardista iz 1. bojne, ali da nitko ne želi ići na te položaje. Zašto nisu htjeli ići, nismo saznali.

Oko jedan sat ujutro otišli smo u Beleniće. Na zadatak su išli Mile, Ivo, Levi, Švabo, Alan, Božo, Pejo i Tolić, a u Orašcu su ostali Viky, Poturiček i Čileanac.

Kroz Zavalu smo prošli bez problema. Bila je noć i kroz Zavalu smo prošli bez upaljenih svjetala. U Beleniće smo stigli prije svitanja. Kad smo stigli i htjeli otići zamijeniti gardiste na Oštrom vrhu, nastala je neka zabuna. Zagi nam je objasnio kako je njemu rečeno da mi moramo otići na Zečju glavu, a ne na Oštri vrh.

Komentari (1) | Opširnije...

Kad smo se vratili s prošle zadaće u Orašac, ušli smo u žestoku svađu logističara, vezista i onih koju su bili smješteni u našoj kući. Tada sam definitivno odlučio da se moramo preseliti jer više nismo mogli podnijeti da nam netko smeta dok se mi odmaramo. Tijekom tog dana tražili smo prikladan smještaj za se. I tako uz pomoć Marine Milivojević stanovnice Mokošice, dobili smo ključeve jedne kuće blizu mora, koja nam je najviše odgovarala.

Nisam se ni stigao s Rašom naći i reći mu da se selimo kad smo se dvadeset i osmoga srpnja preselili u Mokošicu. Tijekom dana sređivali smo kuću. Uvodili smo vodu i tražili da nam se priključi i struja. Ostatak smo dana sređivali sobe i oko kuće.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Dvadeset i devetoga srpnja jedva nas je u jedan sat u noći našao Rašo i dao sljedeći zadatak. S njim je bio i Krešo. Oko tri sata ujutro krenuli smo na zadaću. Usput smo svratili u Orašac i pokupili nove karte pozicija.

Na zadaću su išli Levi, Viky, Alan, Božo, Pejo i Tolić, dok su u Mokošici ostali Mile, Švabo i Čileanac. S nama je išao i Krešo.Sada je put do prve linije bio poprilično dug. Morali smo se veoma dugo voziti. Kroz Zavalu smo prošli bez problema.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Prvoga kolovoza oko tri sata ujutro otišli smo na novi zadatak. Išli su Levi, Čileanac, Švabo, Alan, Božo i Pejo, dok su Tolić, Mile i Viky ostali u bazi.

Kroz Zavalu smo prošli bez problema. Odvezli smo se u Gorogaše. Čim je svanulo, počeli smo se penjati na Strmničko brdo. Brdo je bilo golemo. Sastojalo se od nekoliko gotovo istih vrhova. Bilo je dominantno u odnosu na druge oko sebe i bilo je zadnji masiv ispred Popova polja.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Trećega kolovoza oko jedan sat ujutro do nas je došao Rašo. Tada smo opet razgovarali kako bi trebalo organizirati snage da se zauzme brdo. Rekao mi je kako će nam se priključiti Delta, 3. satnija. On će sutra oko devet, deset sati doći do nas i tada bismo mi zajedno trebali krenuti u napad. Ovaj bismo put trebali zauzeti Ilijino brdo. To je glavica s lijeve strane Strmničkog brda. Znači, pokušaj je bio, ako se već ne možemo popeti na nj, onda da ga barem pokušamo zaobići. To je bila dobra zamisao. Nakon toga smo otišli na spavanje.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Sedmoga kolovoza oko tri sata ujutro Levi, Švabo, Božo, Alen i Pejo odlaze na zadaću. Meni je danas dvadeset i drugi rođendan i ostao sam u bazi kao ostali do sada te spremao neku proslavu.

Ovo je prvi put da se otišlo na neku zadaću ovakva tipa a da ja nisam organizirao izviđanje. Za zapovjednika te skupine izvidnika odredio sam Levija. Njegova je šifra na radiovezi bila Omega 100. Tih su me dana u nekoliko navrata neki zapovjednici zvali na radiovezu. Nisu znali da više nema Kleka 10, tako da je Omega 100 imao zadaću i operatora na informacijama.

Komentari (1) | Opširnije...

Kako sam se približio samome kraju ispovijesti ovog autentičnog ratnog svjedočanstva iz Domovinskoga rata, kao zapovjednik izvidničkoga voda 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” dat ću kraći prikaz na zemljovidu koje smo položaje preuzeli od naše 3. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” kada smo stigli na južno bojište u svibnju 1992. godine, koje položaje je neprijatelj držao te na kojim smo sve smjerovima probili neprijateljsku prvu crtu za vrijeme mog zapovijedanja izvidničkim vodom 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” do mog odlaska na novu dužnost u kolovozu 1992. godine.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Sa željom da hrvatski građani ne zaborave sve ono što se ovoj zemlji i njezinim ljudima tijekom Domovinskog rata dogodilo, Ratko Dragović Klek piše i svoje drugo ratno svjedočanstvo, ovaj put pod nazivom “Ćukovi izvidnici”, što je svojevrstan nastavak knjige “Deset godina poslije”, te ujedno najavljuje i sljedeći nastavak u kojem će također opisati svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Iznoseći svoju verziju istine, ovaj hrvatski časnik, koji je nekoć bio hrvatski dragovoljac i ratnik, poziva i druge na takav korak pa makar njihova istina bila i drugačija, jer, kao što i sam ističe, “to je naša obveza prema onima kojih više nema i prema onima koji su ostali živi te pouka za one koji će tek doći”.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Knjiga Ratka Dragovića Kleka “Ćukovi izvidnici”, pukovnika Hrvatske vojske i dragovoljca Domovinskog rata, nastavak je njegova svjedočenja pisanom riječi o trnovitosti bojevanja u obrani i oslobađanju Lijepe naše. Ovo je u kratkom razdoblju već druga knjiga autorovih dragocjenih zapisa ozbivanjima s prve crte bojišnice, o naporima hrvatskih vojnika u zaustavljanju velikosrpske agresorske vojske, njezinu slamanja i protjerivanju iz hrvatske nam domovine. Višestruka je vrijednost ove knjige i autorovih nastojanja da se dozna i očuva za buduće naraštaje istina o Domovinskom ratu.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Komentari (3) | Opširnije...