Osamnaestoga lipnja dobili smo novu zadaću. Trebali smo zauzeti položaj T 6 po karti pozicija Niš, Blatačka glava, tt 707. Sinoć sam pustio Kikija, Ivu, Mareka, Levija i Slogara da odu u Orebić na piće. Osim ove, druge nagrade za njih nisam imao. Kako je Rašo došao do nas kasno u noći, gardisti nisu znali da trebamo otići na novu zadaću, a ja nisam imao drugu ekipu, a ni kamion. Morao sam ih čekati. Stigli su oko pet sati ujutro. Odmah sam im rekao da se spreme. Nešto prije njih došlo je i vozilo s vozačem. Na zadaću su išli Poturiček, Ivo i Levi. Ostali, Kiki, Marek i Slogar, izjasnili su se da nisu spremni za zadaću. Božo je bio u Zagrebu, a Mile u stacionaru. Tom je prilikom Kiki zatražio da ode u Zagreb. Pustio sam ga.

Uzeo sam vozilo i odvezli se u Beleniće. Kroz “ruski rulet” prošli smo glatko. Neprijatelj nije pucao. U Belenićima smo se iskrcali i ostavili kamion. Pješice smo cestom produžili u selo Gorogaše. U Gorogašama smo sreli nekoliko naših pripadnika iz 1. bojne i objasnili da idemo zauzeti Blatačku glavu. Pitao sam ih da li znaju gdje su neprijateljski položaji. Nisu nam znali reći. Nastavili smo naprijed. Povremeno, kako smo se približavali cilju, motrili smo kako njega tako i glavice okolo. Nigdje nismo zamijetili neprijatelja. Zauzimanje ove glavice do sada nam je bila najlakša i najjednostavnija zadaća. Bila je odmah kraj puta, područje je bilo lako prohodno s dosta visokog raslinja.

Mogli smo se lako i sigurno približiti neprijatelju a da nas ne primijeti, i napasti ga. A ako nešto krene po zlu, mogli smo se povući. Približili smo se vrhu i popeli se. Nikoga nije bilo niti smo našli bilo kakve tragove koji bi nam govorili da je netko boravio na glavici. Barem ne na našoj strani.

Zauzeli smo kružnu obranu dok sam motrio i tražio neprijateljske položaje. Nije mi trebalo dugo da ih pronađem. Primijetio sam ih na nekoliko pozicija iznad sela Baljivca kako se mirno i nekako sigurno šeću po glavicama.

Nazvao sam Rašu i rekao mu da smo zauzeli cilj. Isto tako nazvao sam minobacačlije u Belenićima i u raznim vremenskim intervalima navodio ih na te neprijateljske položaje. To je sve tako trajalo do kasno poslije podne. Dali smo im do znanja da ih motrimo i da smo im blizu. Kao što smo tada znali reći: “Dišemo im za vratom.”

Potom me nazvao Rašo i rekao kako nam ne može sada doći zamjena, tek sutra ujutro. Na to sam mu odgovorio da to nije u skladu s prijašnjim dogovorom i da se nismo spremili za dulji boravak na položaju. Nismo sa sobom ponijeli ni hrane ni vode, a ni opreme za noćenje. Tražio sam odobrenje da se izvučemo da prenoćimo u selu i da sutra ujutro zauzmemo ponovno te pozicije. Morao sam i sebe i druge gardiste čuvati od nepotrebnog iscrpljivanja. Odobrio mi je i mi smo se povukli u Beleniće. Prenoćili smo u selu.

Sutradan 19. lipnja, rano ujutro ponovno smo zauzeli isti položaj i čekali zamjenu. Zamjena nam je došla veoma brzo. Nikad do sada tako brzo. Zamijenili su nas gardisti iz nekaddašnje moje 1. satnije. Nakon toga smo se odvezli na odmor u Slano. Kroz “ruski rulet” prošli smo prema istim uhodanim načelima. Kad smo se vratili u Slano, vidjeli smo da se Mile vratio iz stacionara. On se oporavio i jedva čekao da nam se pridruži. Isto tako vratio se i Božo iz Zagreba. Isti smo dan dobili obavijest da je oko dvadeset sati “Udav 1” iz 1. bojne izgubio položaj na Oštrom vrhu, tt 841. Očekivali smo da će doći Rašo i da će nam dati zadaću da ju ponovno zauzmemo. Međutim, gotovo je prošao i drugi dan, kad je navečer oko jedanaest sati ipak došao Rašo i dao nam tu zadaću.

Komentari (16)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6