Kako sam se približio samome kraju ispovijesti ovog autentičnog ratnog svjedočanstva iz Domovinskoga rata, kao zapovjednik izvidničkoga voda 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” dat ću kraći prikaz na zemljovidu koje smo položaje preuzeli od naše 3. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” kada smo stigli na južno bojište u svibnju 1992. godine, koje položaje je neprijatelj držao te na kojim smo sve smjerovima probili neprijateljsku prvu crtu za vrijeme mog zapovijedanja izvidničkim vodom 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” do mog odlaska na novu dužnost u kolovozu 1992. godine.

Izvidnički vod 1. bojne poslije moga odlaska nastavio je i dalje uspješno nizati zadaću za zadaćom, sve do kraja godine, kada je čitava brigada prešla u novi preustroj. Taj se vod tada rasformirao, a izvidnici su bili razmješteni po cijeloj brigadi, i to kao gardisti. Tijekom sljedećih ratnih godina moji su se izvidnici i dalje borili u raznim postrojbama Hrvatske vojske, neki su se i skinuli i nisu više sudjelovali u Domovinskom ratu.

Na žalost, Mladen Poturiček, Veseljko Kreća - Švabo, Kristijan Šanti - Kiki, Paul Simunišek nisu doživjeli da vide kako je završio Domovinski rat, a ni Zoran Beluhan - Turbo nije više među živima. Na žalost ni Ivo Knežević nije više među živima. On je 20. kolovoza 2001. godine u 36-toj godini života izgubio svoju životnu bitku sa teškom bolešću koja ga je napala nekoliko godina poslije Domovinskog rata, da bi te godine uzela svoj završni pohod, protiv koje se nije mogao obraniti. Ostali su živi, iako su neki ostali bez noge, oka, prorešetani gelerima i mecima ili se liječe od drugih bolesti.

Nakon rata neki se nisu mogli prilagoditi normalnom životu, imali su ili još imaju problema s privikavanjem. Neki su se okušali i u porocima pa se sada liječe.

Mi smo nekima pokušali i pomoći. Kod nekih je išlo, a kod nekih nije išlo. Ako si ne žele sami pomoći, mi tu ne možemo puno.

Oni koji su izišli prije iz vojske sada rade u raznim poduzećima. Kažu da im je dobro. Uglavnom, svi smo osnovali obitelj i danas se najviše bavimo svojim nasljednicima.

Žao mi je što nisam uspio “progurati” da barem jedan izvidnik dobije neko odličje za požrtvovno i primjerno služenje povijesno odgovorne zadaće u Domovinskome ratu na tome bojištu. Stoga koristim još jednu priliku, ako ne može “sustav”, da im se zahvalim što su imali povjerenje u mene, što su se iskreno i pošteno odnosili prema drugima, jer to i je bio jedan od uvjeta da uspješno odrađujemo postavljene zadaće.

Hvala im!

"Ako tko misli da ovo nije istina, neka piše istinu. Samo nemojte da nam drugi pišu istinu o Domovinskom ratu. To je naša obveza prema onima kojih više nema i prema onima koji su ostali živi te pouka za one koji će tek doći."

Komentari (7)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6