Odlazak u izviđanja

Ubrzo smo stigli do mjesta dokle je kamion mogao voziti. Tu smo se iskrcali i pješice krenuli dalje, prema mjestu na kojem su naši jučer preuzeli položaj. Ubrzo smo stigli do prvih položaja. Pred nama je za razliku od jučer svitao lijep sunčan dan.

Odlazak u izviđanja

Nakon pola sata čekanja oni još nisu stigli. Odlučio sam krenuti bez njih. Formirao sam kolonu i krenuli smo cestom prema Orahovu Dolu. Kako je put bio uzduž kanjona, a oko nas su lijevo i desno bila golema brda, postojala je mogućnost da nas neprijatelj uvuče u zasjedu.

Dio ceste koji je bio miniran

Na taj način, ako bismo i upali u zasjedu, ne bismo upali svi, već jedan manji dio. Dio koji bi ostao, bio bi dovoljan da izvuče ostale iz zasjede.

Zajednička slika

Motrio sam selo i okolna brda. Selo je bilo mirno, a na okolnim brdima nisam ništa mogao zamijetiti. Na tom sam mjestu potrošio svu vodu koju sam ponio sa sobom.

Mjesto odvajanja

Približio sam se i prvoj kući. I dalje je u selu bilo mirno. Prošao sam i drugu, treću, četvrtu kuću i za čas sam se našao u središtu sela. Doduše, ja ni u jednu kuću nisam ulazio. Nazvao sam svoje da uđu u selo jer je selo napušteno. Toliko sam bio neoprezan da sam potom čuo glas: “Nije napušteno, mi smo unutra.” U tren sam se oka našao na zemlji i otkotrljao iza zaklona i čekao pucnjavu. Glas je dopirao iza kamene ograde ispred mene. Mislio sam, ako su me htjeli ubiti, već su to mogli. Mora da je posrijedi nešto drugo. Otvaraju se vrata na ogradi i iz njih izlazi jedan civil i kaže: “U selu smo mi, mještani sela.” Dignem se i pođem k njemu. Odveo me k ostalima. Kad sam došao do ostalih, vidio sam da su to ljudi pretežno starijih godišta. Prvo što su rekli, bilo je: “Nemojte nas ubiti.”

Odgovorio sam im: “Nitko vas neće ubiti, samo mi dajte vode ako imate.” Jedna je žena otišla u kuću i donijela mi vode. Sjeo sam na beton, odložio pušku i opremu, popio vodu i pričao s njima te čekao ostale da stignu.

Odmor

Nakon pola sata stigli su ostali. I oni su odložili opremu i oružje i negdje se pola sata odmarali. Tad smo i ručali. Jeli smo ono što je tko sa sobom donio.

Ovaj smo put čekali desetinu iz 2. bojne. Oni nikako da stignu. Nakon pola sata stigli su gardisti iz 2. bojne. I njima sam dopustio da se malo odmore.

Odmor

Zapovjednik tih Kosova bio je Denis Rosandić. Imao je šifru na radiovezi Kos 3. Oni su jutros napustili jedan položaj i otišli na ovaj zadatak. Bili su jako umorni i tada mi je bilo jasno zašto su toliko kasnili.

U selu smo našli puno ostavljene vojne opreme JNA. Čak smo u jednoj kući našli punu vreću njihovih cigareta bez filtara. Tim su se cigaretama u početku moji i drugi gardisti “naritavali”. No poslije, kako su dani prolazili, boraveći u selu, gardisti koji su bili ovisnici o pušenju, popušili su sve te cigarete. Bile su im dobre bez obzira na to što su bile srpske.

Potom smo se spremili i krenuli dalje putem prema Zavali. Trebamo definirati gdje su neprijateljski položaji.

Odmor

Priprema za napad

U više smo se navrata uvukli u grmlje kraj puta da na karti pozicija utvrdim naše i moguće njihove položaje. Jer izvući se iz Zavale samo tako, mislio sam, nije nikakva vojna taktika. No kako je 4. A brigada ZNG-e ušla u Zavalu, ne trebamo se brinuti.

Proučavanje zemljovida

Dok su se drugi odmarali, ja sam motrio neprijatelja. I nakon nekog vremena primijetio sam skupinu polugolih ljudi na prijevoju puta, ispod Lipovačke glave, mjesta na putu prije samog ulaza u mjesto. Nešto su radili oko puta.

Jedno smo vrijeme svi motrili da vidimo gdje su im drugi položaji. Nismo ih vidjeli. Kako su bili polugoli, skinuti do pasa, nisam mogao zaključiti čiji su. Mislili smo da su to gardisti iz 4. A brigade ZNG-e. Čekaju nas.

Motrenje

Ako su naši iz 4. A brigade ZNG-e, mahnut će nam i pozvati da se spojimo.

I drugi su motrili

Htjeli smo svratiti pozornost na sebe. Kad su oni primijetili nas, nisu nam mahali, već su se u tren oka razbježali. Neke smo odmah zamijetili kako su zauzeli položaj odmah iznad puta. Počelo mi je biti sumnjivo. Pogled mi je skrenuo prema putu koji vodi od Zavale prema selu Golubincu.

Motrenje

Viknuo sam svojima: “U selo, trkom!” Nastao je stampedo. U tren oka našli smo se u selu. Sklonili smo se u tih par kuća. Jedna je kuća čak imala dobar stari podrum. Iako baš nije bio toliko siguran, bio je hladan i u usporedbi s vanjskom vrućinom i u njemu je bilo ugodno.

I dalje smo motrili

Da jest, ne bi se ovako brzo raspršili. Zašto nas onda topnički ne tuku? Nije valjda da im treba tako dugo da nas počnu gađati? I dalje je bila tišina, ništa se nije događalo. U tom smo vremenu nešto i pojeli.

Bilo je vremena i za šalu

Donio sam odluku, jer nas je tu previše, da se dio gardista prebaci u selo Orahovi Do. Denis, zapovjednik Kosova, s time se složio. Njegovi će otići u Orahovi Do. Za vrijeme punjenja topničkih oružja istrčali su iz sela i udaljili se prema Orahovu Dolu.

Ulaz u selo

Bližila se polako i večer. S Denisom sam se dogovorio da njegovi preuzmu držanje istaknutih položaja u selu Češljarima, a naši iz 1. bojne Orahovi Do.

Nakon toga mi smo se povukli u Orahovi Do.

Za to nam je vrijeme Rašo poslao zamjenu. Došao nas je zamijeniti Udav 1. Još smo malo ostali u selu i pješice se vratili natrag prema Slanom i odvezli se na odmor. Sutra rano ujutro ponovno dolazimo u Orahovi Do.

Trideset i prvoga svibnja rano ujutro otišao sam u Gradac po strjeljivo, opremu i hranu. Kad sam se vratio, otišli smo u Orahovi Do, dok je u Topolu ostao Levi. U Orahovi su Do već stigle druge postrojbe.

Sreli smo dvojicu brigadnih izvidnika. Što su oni tu radili, nismo mogli od njih doznati. Ponudio sam i svoju pomoć, nisu je željeli. Mi smo tako otišli svojim putem. Nastavili smo prema Češljarima. Tamo smo našli one iste gardiste koje smo i ostavili. Nikakvih promjena nije bilo, ni na našoj ni na njihovoj strani. Opet su nas počeli granatirati. U razgovoru, dok su nas granatirali, zaključili smo da ovdje nema napredovanja dok ne dobijemo topničku potporu. Pod kišom granata vratili smo se natrag u Orahovi Do. U međuvremenu je inženjerija popravljala put i do večeri ga popravila. Nakon toga je cesta bila prohodna. Ubrzo smo shvatili da ne ćemo tako brzo dobiti topničku potporu pa sam svoje poslao da dovezu naše minobacače 60 i 82 mm i druge potrebne stvari koje će nam trebati za dulje vrijeme. Po te stvari otišli su Mile, Marek, Božo i Viky. Poslije im je blokirao desni kotač na kamionu TAM 110. Dok su oni došli do Raše i dobili odobrenje da uzmu drugi kamion, prošla je čitava noć.

Pri povratku na putu od Slanoga do Orahova Dola nekomu su se pokvarila dva kamiona TAM 150 i zakrčila čitav put. Zastoj je bio do osam sati ujutro.

Prvoga lipnja rano ujutro s Milom i Ivom otišao sam iz Orahovog Dola u Češljare. U međuvremenu je neprijatelj ispod pećine na put koji vodi od Zavale prema Golubincu doveo i instalirao protuzrakoplovni top - jednocijevac. Sada više nije bilo lako ući u Češljare. Zadnji dio puta do Češljara morali smo trčati jer je i te kako precizno tukao po nama.

Djelovanje minobacača

Eksplozija jedne od granata

Kako se nismo još organizirali, odlučio sam da je najbolje nekoliko dana ljude odmoriti i onda opet napraviti proboj.

Poslije sam dobio obavijest da se nadomak Orahova Dola smještaju minobacači na čelu sa Slovencem. Smjestili su se na našem bivšem mjestu na samom izlazu iz kanjona prema Orahovu Dolu. Imali su pet minobacača 120 mm. Tijekom dana trebali su se smjestiti i biti spremni za pucanje.

Skupili smo se svi u jednoj uvali na ulazu u Orahovi Do iz smjera Češljara. Na tom smo mjestu ukopali minobacač 82 mm i čekali da Slovenac ukopa svoje minobacače.

Odmor

Javio mi je da to nije 4. A brigada ZNG-e. Tražio sam i dobio odobrenje da djelujem po njima. Za pola minute već su prve mine odletjele prema vrhu. Nije bilo vremena namještati minobacač, već se usmjerilo prema brdu i pucalo. Za svaki slučaj, ako su to ipak naše snage, minobacačem smo u početku gađali iza vrha glavice.

Bio nam je cilj pokazati kako ih možemo gađati i da prestanu pucati po nama. Tek kad smo nekoliko mina ispalili, prestali su.

Djelovanje MB 60 mm

Kasno u noći do nas je došao Rašo. To je bilo prvi put da je došao do nas a da nismo morali ići na zadatak. Razgovarali smo o događajima koji su se ovih dana dogodili i o mogućim budućim operacijama. Tom sam mu prilikom iznio svoj plan djelovanja u sljedećem razdoblju.

Odlazak Turba

Od kada smo došli na ovo bojište, još nigdje nismo bili na piću. Osjećao sam da su dečki malo razdražljivi i da im nedostaje civilizacija. Morao sam ih pustiti da se malo opuste. Dao sam im vozilo s vozačem i pustio da se malo provedu. Otišli su u Živogošće. Prije odlaska sam im rekao da ne smiju biti do kasno u noći. No oni su ostali do sutradan ujutro.To mi se nije sviđalo, no danas mogu reći: prvo tada ne bi bilo dobro da sam ja otišao s njima, jer bi nakon prvoga, drugoga, trećega piva sa mnom razgovarali kao da se razgovaraju među sobom. A ja ipak odgovaram za njihove živote i to bi nam se kad tad razbilo o glavu, kao što se nekima i dogodilo.

Nakon toga više nisu mogli prividnim prijateljima zapovijedati. Ovako smo i dalje ostali na relaciji vojnik - zapovjednik. Bez obzira na to što smo do tada, a i puno puta poslije bili u istim neprilikama. Drugo, to danas ne bi trebalo biti praksa, jer tada je jedino na taj način bila neka vrsta nagrade za postignute rezultate. Vojnike sam rasteretio, barem na kratko vrijeme, od problema s kojima se susreću na bojištu, puštajući ih da se razvesele na svoj način, ali ne na štetu drugih.

Trećega lipnja rano ujutro Mile, Kiki, Slogar, Viky i ja otišli smo pokušati organizirati napad na Zavalu, iako sam unaprijed znao da još nismo spremni za proboj. Previše su se logističke stvari sporo odvijale. Prvo, što se jedva put popravio, drugo, jedan dio topništva još nije bio spreman, treće, tenkovi još nisu ušli u selo, četvrto, radioveza još nije profunkcionirala, osim na kratkoj frekvenciji, i tople hrane još nije bilo. I na kraju, gardisti pješaci osjećali su se umorni jer su jedni te isti uvijek bili na položajima i uvijek među prvima. Sve je to utjecalo na sporo organiziranje napada.

U Orahovu Dolu priključili smo se Kosu 3 i otišli u Češljare. Tijekom približavanja selu neprijatelj je otvorio topničku paljbu te pucao protuzrakoplovnim topom po nama. Morali smo se zakloniti kraj puta.

Jedno smo vrijeme bili prikovani sve dok nisam potražio topničku pomoć. Nakon nekoliko topničkih odgovora na njihove prve položaje smanjili su pucanje po nama. Potom smo se spustili na put i potrčali u Češljare. Srećom, nitko nije bio ranjen. Poslije podne naša 3. satnija iz 1. bojne pokušala je napasti neprijatelja iz sela Golubinca.

Priprema tenkista

U tom su im napadu naši tenkovi Mungos 8 i 13 pružili neposrednu potporu. Tenkovi su im pružili veoma preciznu potporu po navedenoj neprijateljskoj glavici. Nakon toga neprijatelj je otvorio jaku paljbu po nama u selu. Više nismo mogli pomagati navoditi tenkove na to brdo, gdje se nalazio neprijatelj. Alfa 1 i 3 odustali su od napada i povukli se u Golubinac, a potom u Orahovi Do.

Potom sam tražio od Jastoga da djeluje po Zavali i prvim neprijateljskim položajima. Višecijevni raketni bacač 128 mm izum je hrvatskih stručnjaka.

On se pokazao veoma preciznim, brzim i jednostavnim oružjem u Domovinskom ratu. Topnici na višecijevnom raketnom bacaču 128 mm pokrili su Zavalu i neprijateljsko je granatiranje prestalo.

Napad je obustavljen.

Mi smo čekali da se smrači pa da nas Kos 32 zamijeni u Češljarima.

Potom smo otišli u Orahovi Do, a nakon toga oko pola noći u Topolo.

Komentari (36)