Ćukovi izvidnici Oštri vrh treći put
| Oštri vrh treći put |
|
|
|
Dvadeset i četvrtoga srpnja u dva sata ujutro na zadatak iz izvidničkog voda otišli su svi osim Kreće i Alana. Nama su se pridružili Arči, Kukec i Krešo. Oko pola četiri stigli smo do Poturičeka. Bio je sam na položaju. Na njegovu sam mjestu ostavio Ivu, Čileanca, Mareka i Viky, a Poturičeka poslao u Orašac na odmor.
Formirao sam kolonu u sastavu Mile, Levi, Božo, Pejo, Tolić i Krešo i krenuli prema Oštrom vrhu. Kad smo otišli, do naših su minobacačkih položaja stigli minobacačlije iz 2. bojne, Kos 4 s minobacačima 82 i 120 mm. Smjestili su se kraj naših položaja. Nakon nekog vremena ušli smo u Beleniće. U selu sam našao dosta gardista. Otišao sam k Rudiju i pitao tko od njegovih ide na Zečju glavu. Odgovorio je: Matija Balaško. On je dvadesetoga izgubio glavicu i sada ju želi vratiti. Otišao sam do Matije i rekao da se spremi, krećemo na zadatak. Formirali smo kolonu i ubrzo smo se našli kod hrasta. On je na tom dijelu ostao, a mi smo nastavili prema Oštrom vrhu. Tijekom puta provjeravao sam vezu sa svojom potporom na minobacačima. Prije svitanja našli smo se svaki ispod svoje glavice. Tada je Matija tražio da Kos 4 tuče po Zečjoj glavi. Kos 4 otvorio je paljbu. Nakon nekoliko plotuna stao je. Mi smo bili već ispod pola glavice, a Matija je tek sa svojima krenuo u napad.
Nakon njegova topničkog djelovanja neprijatelj nije ništa reagirao. Ne vjerujem da je bilo prerano za njega. To mi je nešto govorilo. A to je da njih nema na ovim položajima. U više navrata kad smo se penjali, zvao sam Matiju, a i on mene da jedan drugomu motrimo glavicu, ne bismo li vidjeli kakve kretnje na njima. Niti sam ja koga vidio na Zečjoj glavi, niti je on koga vidio na Oštrom vrhu. Oko jedanaest sati nešto prije Matije popeli smo se na vrh. Nikoga nije bilo. Po tragovima nismo mogli zaključiti je li neprijatelj bio na glavici. Ostalo je samo smeće od hrane koju su bacali naši pripadnici dok su držali te položaje. Javio sam Zagiju da sam stigao na cilj te neka nam pošalje zamjenu. Potom je Zagi zvao zapovjednika 2. satnije, Stipu, i tražio da pošalje jednu skupinu koja će me zamijeniti. Nakon nekog vremena Stipe je javio koja skupina ide na moju poziciju. Ta je skupina bila na poziciji tt 872, glavica iza nas prema Golubincu. Oni su se upravo ujutro popeli na tu glavicu i sada se trebaju spustiti i ponovno popeti na našu glavicu. Među njima je bila djevojka Jelena, Vikyna sestra. Njihovo spuštanje i penjanje trajalo je oko tri sata. Kad su se popeli na glavicu vidjelo se da su se jako umorili. Ostavili smo im svu našu vodu i hranu jer su svoju odavno potrošili i spustili se u Beleniće. U Beleniće smo stigli oko petnaest sati. Tamo sam našao Zagija. On je još tražio da zauzmemo Gorogaše. U isto se vrijeme u selo spustila i Viky. Malo smo se odmorili i krenuli prema Gorogašama. Mislili smo uzeti piće i hranu, ali je nitko nije imao, tako da smo i gladni i žedni nastavili odrađivati i drugu zadaću. Da bismo je izvršili bez nepotrebnih žrtava, primijenio sam istu taktiku kao i u zadnjem zauzimanju glavice oko Gorogaša. Prvo smo se popeli na kotu 752. Vjerovao sam da na toj glavici nema neprijatelja. Da ga ima, mi se u selu ne bismo tako lagodno šetali, jer bi nas topnički pokrio. S nama se na glavicu penjala i Viky te snimila ove fotografije.
Pri penjanju sam u nekoliko navrata provjeravao vezu i tražio od Matije da motri položaje ispred glavice na koju se penjemo. Na početku penjanja na glavicu neprijatelj je otvorio topničku paljbu po Belenićima i Zečjoj glavi te po Oštrom vrhu.
Unatoč tomu što smo danas već prošli dosta kilometara, penjanje je na glavicu bilo lako. Bila je lako prohodna. Nakon manje od sat vremena popeli smo se na glavicu. Na njoj nije bilo nikoga. Niti smo, osim našega skrivenog smeća od zadnji put, našli bilo kakve tragove koji bi nam govorili da je netko bio na tom položaju. Za to je vrijeme neprijatelj pojačao topničku paljbu po selu.
Rasporedili smo se i prvih pola sata motrili u zamjenama. Motrili smo Gorogaše i glavice oko sela. I nakon poduljeg motrenja nismo mogli nikoga zamijetiti. Javio sam Zagiju kakvo je stanje u prostoru. Dok su jedni motrili, drugi su se odmarali. Potom sam rekao da se spuštamo i krećemo u Gorogaše. Ubrzo smo se spustili na put. Kad smo se spustili, a kako Viky nije imala pušku sa sobom, poslao sam je u selo, a potom do Ive.
Kad se odvojila od nas, neprijatelj je u tom trenutku otvorio jaču topničku paljbu po selu. Ona se ipak nekako neozlijeđeno izvukla iz sela i otišla k Ivi. U više sam se navrata pri prilaženju selu namjerno izdvojio iz kolone i prikazao kao odlična meta, no nitko nije djelovao po meni. Tada sam bio siguran da neprijatelj ne nadzire cestu. Barem ne na ovom dijelu. Ušli smo u selo. Nikoga nije bilo. Zatim smo se popeli na glavicu na južnom dijelu sela. Imala je idealan pregled puta iz smjera Baljivca i Belenića i pregled ispred sebe. Kad smo se popeli, nazvao sam Zagija i tražio da nam uputi zamjenu. Ubrzo mi je javio da ju je uputio. Nakon pola sata zamijenila nas je jedna skupina iz 1. satnije i mi smo napustili položaj i krenuli k Belenićima. Kad smo stigli u selo, smjestili smo se kraj prve kuće na raskrižju. Tu smo se htjeli malo odmoriti i potom pješice nastaviti prema Ivi i otići na odmor. Već smo odavno potrošili naše zalihe pića i na tom smo se mjestu napili i nešto pojeli. Neprijatelj je i dalje u nepravilnim vremenskim razmacima topnički tukao po selu i okolici. U međuvremenu je stigao Kos 4 i smjestio se kraj nas i počeo namještati minobacače. Rekao sam njihovu zapovjedniku da mu ovaj položaj kraj raskrižja i nije baš pametan. Na to je on samo odgovorio da je to privremena lokacija. Dok smo razgovarali, čuli smo da je nekoliko mina palo na Zečju glavu, no nismo svraćali pozornost jer su i do sada padale. Ubrzo smo čuli jaukanje i traženje pomoći preko motorole. Imamo ranjene. Tražili su da se netko popne i spusti ranjene. U međuvremenu je Matija Balaško na Zečjoj glavi dobio zamjenu od 1. satnije i spustio se u podnožje. Svi su ranjeni bili iz 1. satnije. Na to je Zagi tražio da se skupi jedna ekipa iz 1. satnije i da oni preuzmu i ranjene i položaj.
 Odlazak na vrh Zagi je vidio da od njih nema pomoći i tražio je da mi odemo po ranjene na Zečjoj glavi. Kako su bili u pitanju ranjeni, odredio sam Božu, Levija, Peju i Tolića i uputio ih na glavicu. Ostavili su sve svoje stvari osim puške i krenuli. Zagi je za to vrijeme vratio gardiste iz 3. satnije da ponovno zauzmu glavicu. Gardisti su se vratili na položaj. I nakon dva sata spustili su ih. Sanitet još nije stigao jer nije mogao proći kroz “ruski rulet”. Neprijatelj je žestoko tukao Zavalu i zbog toga sanitet nije mogao doći. Nakon kraćeg čekanja stigao je sanitet i odveo ih na liječenje. Mi smo pješice otišli do Ive, spremili stvari u kamion i odvezli se na odmor u Orašac. U Orašac smo stigli poslije pola noći.
Drugi dan, dvadeset i petoga srpnja, imali smo dan odmora. Bili smo na kupanju i na piću u Stonu. Navečer je došao Rašo do nas i rekao kako nema dovoljno gardista koji bi zamijenili gardiste iz 1. satnije na Oštrom vrhu te zapovjedio da ih mi odemo zamijeniti. Na položaju bismo trebali ostati jedan dan. Dovoljno da on nađe drugu zamjenu. Posjeta: 931
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6 |
||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
