Četvrtoga lipnja, kako više nismo mogli biti u kući u Topolu, odlučio sam da se danas iselimo iz sela u Slano. Natovarili smo sve stvari i krenuli. Do sada u Slanom nismo bili. Kad smo ušli i došli do središta naselja, imali smo što vidjeti. Slano je bilo spaljeno i uništeno.

U tom naselju da kamen i beton mogu gorjeti, sigurno bi bili gorjeli. Dosta smo se pomučili da nađemo prikladan smještaj. Našli smo kuću na samom izlazu iz Slanoga prema Dubrovniku. Kuća je bila katnica i izvana je izgledala dobro. No, kad smo ušli u nju, namještaj je bio uništen, a stvari razbijene i razbacane po sobama. Unatoč svemu izbora nismo imali. Odabrali smo tu kuću.

Potom je slijedilo čišćenje koje je trajalo nekoliko dana. Sve smo stvari izbacili iz soba na livadu. Kako je bilo vruće, a smeća na svakom koraku, postojala je mogućnost da se pojavi kakva zaraza.

Zbog toga smo sve te stvari zapalili.

Nakon toga je Viky otišla u zapovjedništvo 1. A brigade ZNG-e u Ston po baterije za motorolu i videokameru te neke nove filmove za fotoaparat.

U bojni nitko nije imao sluha za to da se položaji slikaju i snimaju, a u zapovjedništvu je brigade najviše sluha imao Stjepan Magdić.

On je bio pomoćnik zapovjednika za IPD 1. A brigade ZNG-e.

Poslije je, na žalost, iste godine poginuo u prometnoj nesreći.

Poturičeka, Milu i Božu poslao sam u Gradac, u logistiku bojne po hranu i vode te najpotrebniju vojnu opremu.

Sljedećih smo dana potražili vodu za piće, čistili oko kuće, kupali se i odmarali.

Tijekom tih dana blizu nas se u Slano, isto tako u privatne kuće, doselila logistika naše bojne.

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6