Prvoga kolovoza oko tri sata ujutro otišli smo na novi zadatak. Išli su Levi, Čileanac, Švabo, Alan, Božo i Pejo, dok su Tolić, Mile i Viky ostali u bazi.

Kroz Zavalu smo prošli bez problema. Odvezli smo se u Gorogaše. Čim je svanulo, počeli smo se penjati na Strmničko brdo. Brdo je bilo golemo. Sastojalo se od nekoliko gotovo istih vrhova. Bilo je dominantno u odnosu na druge oko sebe i bilo je zadnji masiv ispred Popova polja.

Popeli smo se nekoliko stotina metara kad su oko nas počele padati mine. Do sada nas nisu nigdje tako dobro pokrili. Mine su padale jako blizu nas. Ne znam kako, ali imali smo sreće što mina nije nikoga pogodila. Povukli smo se na početne pozicije. No ni tamo nismo imali mira. I tamo su topnički tukli po nama.

Sve mi je to bilo sumnjivo. Prije polaska sam radiovezom razgovarao sa snagama koje su bile iznad nas da ćemo proći kraj njih. Razgovarali smo na petnaestom kanalu na motoroli. Tada nisam ni znao da neprijatelj na toj glavici ima našu zarobljenu motorolu ili neku postaju s kojom nas neposredno prisluškuje. Zbog toga je bio tako spreman za obranu. Isto sam tako poslije saznao da su na tom položaju bili četnici iz neke njihove satnije “Rapti Bobani”. Moram priznati da su se veoma hrabro i lukavo borili. Tu smo njihovu odlučnost i poslije osjetiti. Ne znam kako bismo mi prolazili da su ovakve snage bile na samom početku oslobađanja na južnom bojištu.

Popeo sam se na kotu 760 i pokušao točno locirati njihove pješačke položaje. Veoma smo ih brzo locirali. Oni su napravili pogrešku i otkinutim granama pokušali prikriti streljački položaj. No kako su se grane ubrzo isušile, na taj su se način isticale iz krajolika. Poslije sam došao do zaključka da su to možda namjerno učinili. Jer kad su se naši poslije popeli na te položaje, najžešći je otpor na glavici bio iza tih njihovih vidljivih položaja. Nazvao sam Harija u Belenićima i topnički smo ih pokrili. Kako je brdo bilo golemo, teško je bilo odrediti gdje im je težište obrane.

Vjerovao sam da im je glavno područje prikupljanja negdje iza prvih glavica. Mi smo pokrili kako prednje vidljivo, tako i područje iza prvih glavica. Odlučio sam da za zauzimanje ove glavice treba podrobnije isplanirati i s većim snagama obuhvatno krenuti na nju. Mi nismo dovoljno jaki za takvu zadaću.

Kako smo se morali veoma daleko voziti da bismo došli na prve položaje, odlučio sam da se po danu spustimo s glavice i da do sumraka ispitam postoji li još koji put iz Mokošice do prvih položaja.

Oko šest sati navečer stigli smo u Mokošicu. Do prvih položaja morali smo prevaliti oko šezdeset kilometara, odnosno ukupno s povratkom oko stotinu i dvadeset kilometara. Da bismo to prevalili, potrošili bismo oko dva do tri sata vožnje. Već na zadaću došli bismo umorni. Kartu ovog cijelog područja nisam imao. Kod sela Gorogaša put se nastavljao prema jugoistoku. Cijenio sam da taj put izlazi u Mokošicu ili se spaja s putovima iz smjera Mokošice. Sjeo sam u kamion, sa sobom poveo Peju i popeo se iznad Mokošice. Ušli smo na put Osojnik - Grepci - Slivnica - Čopice. U svim tim mjestima pitao sam dokle se može ići. Prvi put smo do sada išli tim smjerom. Nakon nekog vremena došli smo do jednog raskrižja. Kraj mi je bio poznat.

Ubrzo sam shvatio gdje smo stigli. Bili su to istaknuti položaji sa strane Gorogaša. Na ovo sam područje nekad navodio naše topništvo.

Ubuduće ćemo na zadaću dolaziti ovim putem. Od Mokošice do tu trebali smo proći oko dvadeset kilometara, manje od jednog sata vožnje. Potom smo se oko dvadeset i jedan sat vratili u Mokošicu.

Drugoga kolovoza oko jedan sat ujutro do nas je došao Rašo i dao nam novu zadaću. Zadaća je bila ista kao i jučer, zauzeti Strmničko brdo. Tada sam mu rekao da mi to brdo ne možemo zauzeti ako se zadaća ne isplanira s više snaga i s dosta topništva, po mogućnosti da se jedan tenk doveze u Beleniće. Odgovorio je da će vidjeti što može poduzeti.

Na zadatak su oko šest sati ujutro išli Levi, Čileanac, Švabo, Alan, Božo i Pejo, dok su u Mokošici ostali Mile, Švabo i Viky.

Danas smo prvi puta na položaje otišli kroz Grepce. Prije raskrižja kod Baljivca stali smo i pješice nastavili prema Gorogašama.

Oko sedam sati ujutro stigli smo u Gorogaše. Ovaj sam put htio na Strmničko brdo doći s druge strane. Nisam htio riskirati jer bih imao velike gubitke. Zauzeli smo položaj kao i jučer i cijeli dan u različitim vremenskim razmacima navodili Harija na Strmničko brdo.

Oko sedamnaest sati vratili smo se u bazu.

Komentari (31)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6