 Vježbanje
 Postrojavanje Da bismo mogli biti pokretni u pripravnosti, tražio sam od Raše kamion s vozačem. Nedugo zatim dobili smo kamion s vozačem Matišićem. S tim sam vozačem organizirao obuku gardista u vožnji kamiona. Svi su gardisti u izvidničkom vodu trebali proći obuku za vozača kamiona bez obzira na to jesu li imali vozačke dozvole. Nekoliko su se dana obučavali i nakon toga su svi bili obučeni u temeljnom znanju vožnje kamiona.  Kamion na kojem smo vježbali Takva nam je brza obuka trebala, jer u bojni nikad nismo imali dovoljno vozača, a i ako dođemo u situaciju u kojoj bi nam dobro došao vozač, mi bismo ga tada imali. Prvo što su trebali naučiti nakon znanja kako se rukuje mjenjačem, bilo je kako parkirati kamion u “rikverc”. Već tada nisam podnosio vozače koji nisu kamione imali parkirane uvijek spremne da s parkirališta krenu na zadaću. Česta im je praksa bila da se s utovarenim kamionom okreću na parkiralištu s ciljem da s njega iziđu. To je bilo dobro kad je u pitanju bio samo jedan kamion. No često sam vidio da je nakon takva parkiranja i okretanja kamiona nastala gužva i strka.  Odlazak u izviđanje Tijekom boravka u selu u nekoliko smo navrata izviđali prve položaje. Izviđanjem i kretanjem kroz šumu nastojao sam izvidnike obučiti kako se kreće i prati kolona, a istovremeno izviđao ispred i oko sebe. Pri izviđanju smo prolazili kroz slavonske šume. Bile su bogate hrastovima i unatoč tomu što se do nedavno tu vodio rat, bile su pune divljači.  Motrenje Nastojali smo iskoristiti vrijeme i izvesti nekoliko bojnih gađanja iz protuoklopnih sredstava koja smo imali.  Izviđanje Jednom prilikom, mene baš taj dan nije bilo, do naših položaja u Starom Grabovcu, koje su držale ostale satnije 1. bojne, stigao je poznati poslovni čovjek iz SAD, podrijetlom s otoka Zlarina, Ante Maglica.  Odmor na izviđanju Donio nam je svoje poznate proizvode “megalajtice” i podijelio ih gardistima. Te su nam megalajtice poslije jako dobro i dugo služile.  Hodnja po autoputu  Vježba Sredinom travnja dobili smo zapovijed da se moramo preseliti iz baze Senjak u vojarnu “Croatia”. Pri tom su seljenju neki iz drugih postrojba čak i čupali ugradne ormare iz soba u Senjaku i vozili u vojarnu “Croatia”. Nitko ih nije niti pokušao spriječiti. Uvijek sam si postavljao pitanje je li baš tako moralo biti. Taj namještaj i dan - danas viđam po nekim uredima u oružanim snagama. Za vrijeme tog seljenja Mile je u tvornici cigareta u Zagrebu dobio besplatno osamdeset šteka cigareta. U izvidničkom je vodu bilo pola gardista koji su pušili. Te su im šteke cigareta u sljedećem razdoblju i te kako dobro došle. Tijekom tog mjeseca dio djelatnika iz izvidničkog voda morao je raditi poslove službovanja na “vrućoj vezi” u zapovjedništvu 1. bojne u Novskoj. “Vruća veza” bila je žična veza koja je bila izravno spojena s neprijateljskim snagama u Paklenici.  Obuka na mb 82 mm Kako 1. bojna nije imala svoje vlastite topničke potpore, u Zagrebu smo nabavili stari, doduše još uporabljivi minobacač 82 mm i 25 pancirki. Na tom smo minobacaču provodili obuku. Obuku nam nije izvodio izučeni topnik, jer ga nismo imali, već smo se sami obučavali. Nabavili smo knjige i proučavali ih. Najbolji među nama bio je Poturiček. I ovdje smo nastavili s psihofizičkom obukom izvidnika i obukom na osobnom i zajedničkom oružju. Kraće smo vrijeme držali i prve položaje u Starom Grabovcu. Na njima smo ostali sve do početka svibnja.  Priprema za odlazak iz Novske  Govor zapovjednika 1. pb Ostale bojne 1. A brigade ZNG-e, a ukupno ih je bilo šest pješačkih i jedna oklopna, već su tamo ili se spremaju na to bojište. Kako su Kačavenda i Edin bili rodom iz toga kraja i tek su navršili oko dvadeset godina, zatražili su da se skinu. Kao, za njih je rat završio, ovdje u Novskoj čeka ih dogovoreni posao. Dopustio sam im da se skinu. Bili smo veseli, ali i tužni što odlazimo iz zapadne Slavonije. Na tom su nam se bojištu dogodile stvari koje nikad, dok smo živi, ne ćemo moći zaboraviti. Tko nije prošao taj pakao, ne može ni zamisliti kako nam je bilo.  Odlazak iz Novske Kad sam stigao u Zagreb, nazvao sam svoje doma i saznao da mi je Ivan Fric kupio i donio videokameru iz Njemačke. Spremio sam se i otišao po nju. Videokamera 8 mm stajala je nešto više od dogovorene cijene, mada cjenik nisam dobio. Toliko novca nisam imao. Razliku mi je u cijeni Fric “šenkao”. Razlika je nastala zato što sam naknadno tražio više kaseta i jednu pričuvnu bateriju.
Posjeta: 1367
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6 |
Ćukovi izvidnici 
