| Zapadna Slavonija |
|
|
Stranica 1 od 2 Dvadeset i trećega ožujka spremali smo se za prvi teren. Drugi dan ujutro cijela je bojna otišla na teren u zapadnu Slavoniju. Prve tri satnije smjestile su se u stari motel Jug kraj autoceste u Novskoj, dok se četvrta satnija smjestila u vatrogasni dom u Novoj Subockoj. Nas su smjestili u vatrogasni dom u Staroj Subockoj. Selo je smješteno kraj autoceste oko šest kilometara sjeverozapadno od Novske. Naša je zadaća bila da budemo u pripravnosti zapovjednika 1. bojne. Prvih je nekoliko dana padala lagana kiša. Čim je prestala, prešli smo na psihofizičku pripremu.
Takvu smo obuku provodili svaki dan osim nedjelje. Tijekom tog vremena obučavali smo se na svim oružjima koja smo posjedovali, a radili smo i vojničke početke, od postrojavanja, pozdravljanja, kretanja itd.
Da bismo mogli biti pokretni u pripravnosti, tražio sam od Raše kamion s vozačem. Nedugo zatim dobili smo kamion s vozačem Matišićem. S tim sam vozačem organizirao obuku gardista u vožnji kamiona. Svi su gardisti u izvidničkom vodu trebali proći obuku za vozača kamiona bez obzira na to jesu li imali vozačke dozvole. Nekoliko su se dana obučavali i nakon toga su svi bili obučeni u temeljnom znanju vožnje kamiona.
Takva nam je brza obuka trebala, jer u bojni nikad nismo imali dovoljno vozača, a i ako dođemo u situaciju u kojoj bi nam dobro došao vozač, mi bismo ga tada imali. Prvo što su trebali naučiti nakon znanja kako se rukuje mjenjačem, bilo je kako parkirati kamion u “rikverc”. Već tada nisam podnosio vozače koji nisu kamione imali parkirane uvijek spremne da s parkirališta krenu na zadaću. Česta im je praksa bila da se s utovarenim kamionom okreću na parkiralištu s ciljem da s njega iziđu. To je bilo dobro kad je u pitanju bio samo jedan kamion. No često sam vidio da je nakon takva parkiranja i okretanja kamiona nastala gužva i strka.
Tijekom boravka u selu u nekoliko smo navrata izviđali prve položaje. Izviđanjem i kretanjem kroz šumu nastojao sam izvidnike obučiti kako se kreće i prati kolona, a istovremeno izviđao ispred i oko sebe.
Pri izviđanju smo prolazili kroz slavonske šume. Bile su bogate hrastovima i unatoč tomu što se do nedavno tu vodio rat, bile su pune divljači. Nastojali smo iskoristiti vrijeme i izvesti nekoliko bojnih gađanja iz protuoklopnih sredstava koja smo imali.
Jednom prilikom, mene baš taj dan nije bilo, do naših položaja u Starom Grabovcu, koje su držale ostale satnije 1. bojne, stigao je poznati poslovni čovjek iz SAD, podrijetlom s otoka Zlarina, Ante Maglica. Donio nam je svoje poznate proizvode “megalajtice” i podijelio ih gardistima. Te su nam megalajtice poslije jako dobro i dugo služile.
Dvadeset i devetoga ožujka otišao sam posjetiti svoju prijašnju postrojbu, 5. bojnu. Držala je položaje u Starom Grabovcu. Našao sam se sa starim suborcima.
Sredinom travnja dobili smo zapovijed da se moramo preseliti iz baze Senjak u vojarnu “Croatia”. Pri tom su seljenju neki iz drugih postrojba čak i čupali ugradne ormare iz soba u Senjaku i vozili u vojarnu “Croatia”. Nitko ih nije niti pokušao spriječiti. Uvijek sam si postavljao pitanje je li baš tako moralo biti. Taj namještaj i dan - danas viđam po nekim uredima u oružanim snagama. Za vrijeme tog seljenja Mile je u tvornici cigareta u Zagrebu dobio besplatno osamdeset šteka cigareta. U izvidničkom je vodu bilo pola gardista koji su pušili. Te su im šteke cigareta u sljedećem razdoblju i te kako dobro došle. Tijekom tog mjeseca dio djelatnika iz izvidničkog voda morao je raditi poslove službovanja na “vrućoj vezi” u zapovjedništvu 1. bojne u Novskoj. “Vruća veza” bila je žična veza koja je bila izravno spojena s neprijateljskim snagama u Paklenici. Poslije, točnije 25. travnja, iz Stare Subocke preselili smo se u napuštene privatne kuće kraj vatrogasnog doma u Novskoj. Tih dana veći dio postrojba 1. bojne preuzeo je položaje u Starom Grabovcu. Kako je bilo potpisano primirje, na nekadašnjim našim i njihovim prvim položajima bile su razmještene snage UN. Nikakvih bojnih djelovanja nije bilo. Zbog toga su se naše snage mogle mirno šetati po selu. Kako 1. bojna nije imala svoje vlastite topničke potpore, u Zagrebu smo nabavili stari, doduše još uporabljivi minobacač 82 mm i 25 pancirki.
Na tom smo minobacaču provodili obuku. Obuku nam nije izvodio izučeni topnik, jer ga nismo imali, već smo se sami obučavali. Nabavili smo knjige i proučavali ih. Najbolji među nama bio je Poturiček. I ovdje smo nastavili s psihofizičkom obukom izvidnika i obukom na osobnom i zajedničkom oružju. Kraće smo vrijeme držali i prve položaje u Starom Grabovcu. Na njima smo ostali sve do početka svibnja.
Sedmoga svibnja našu 1. bojnu zamjenjuje domaća bojna 125. brigade HV iz Novske. Izvlačimo se iz Starog Grabovca i postrojavamo se blizu središta grada. Zapovjednik 1. bojne obratio nam se s par riječi. Govorio je kako smo svoju zadaću na ovom bojištu završili, barem za sada, kako sada odlazimo na kratak odmor do sedamnaest sati 11. svibnja a nakon toga odlazimo na novo bojište - južno bojište. Izvlačimo se iz grada i odlazimo u vojarnu “Croatia” u Zagreb. Na bojište u zapadnu Slavoniju više se nikad nismo organizirano ni i u ovakvu sastavu vratili. Bio je to naš rastanak sa zapadnom Slavonijom.
Ostale bojne 1. A brigade ZNG-e, a ukupno ih je bilo šest pješačkih i jedna oklopna, već su tamo ili se spremaju na to bojište.
Kako su Kačavenda i Edin bili rodom iz toga kraja i tek su navršili oko dvadeset godina, zatražili su da se skinu. Kao, za njih je rat završio, ovdje u Novskoj čeka ih dogovoreni posao. Dopustio sam im da se skinu.
Bili smo veseli, ali i tužni što odlazimo iz zapadne Slavonije. Na tom su nam se bojištu dogodile stvari koje nikad, dok smo živi, ne ćemo moći zaboraviti. Tko nije prošao taj pakao, ne može ni zamisliti kako nam je bilo. Kad sam stigao u Zagreb, nazvao sam svoje doma i saznao da mi je Ivan Fric kupio i donio videokameru iz Njemačke. Spremio sam se i otišao po nju. Videokamera 8 mm stajala je nešto više od dogovorene cijene, mada cjenik nisam dobio. Toliko novca nisam imao. Razliku mi je u cijeni Fric “šenkao”. Razlika je nastala zato što sam naknadno tražio više kaseta i jednu pričuvnu bateriju. Posjeta: 2721
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
