Dvadeset i šestoga srpnja spremali smo se za zadaću. Do nas je došao Marek i ispričao kako u Kleku ima naših gardista iz 1. bojne, ali da nitko ne želi ići na te položaje. Zašto nisu htjeli ići, nismo saznali.

Oko jedan sat ujutro otišli smo u Beleniće. Na zadatak su išli Mile, Ivo, Levi, Švabo, Alan, Božo, Pejo i Tolić, a u Orašcu su ostali Viky, Poturiček i Čileanac.

Kroz Zavalu smo prošli bez problema. Bila je noć i kroz Zavalu smo prošli bez upaljenih svjetala. U Beleniće smo stigli prije svitanja. Kad smo stigli i htjeli otići zamijeniti gardiste na Oštrom vrhu, nastala je neka zabuna. Zagi nam je objasnio kako je njemu rečeno da mi moramo otići na Zečju glavu, a ne na Oštri vrh.

“Dobro”, odgovorio sam mu, “glavica je glavica.” Otišli smo na Zečju glavu tt 908. Nakon jednog sata hodanja popeli smo se na glavicu. Tamo smo zamijenili gardiste kombinacije 1. i 2. satnije.

Kako nas je bilo devet, odlučio sam da se podijelimo na dva dijela. Uostalom, glavica je bila takva da se s jednom skupinom ne može braniti samo iz jednog mjesta. Sa zapadne sam se strane smjestio ja s Milom, Božom i Švabom, dok je Ivo s ostalima zauzeo položaje na istočnoj strani. Smjestili smo se na južnoj strani ruba glavice.

Kad smo odložili stvari, otišao sam s Ivom izvidjeti teren ispred glavice, da definiramo s kojeg bi smjera neprijatelj mogao doći i na koji bi način mogao djelovati po nama.

Na tom sam se mjestu dogovorio kako ćemo djelovati u slučaju neprijateljskog napada.

Teren je bio idealan da se približe sa sjeverne strane glavice, a nije bio loš ni za obranu. U svakom slučaju, oni se bez nekoga velika napora kroz šikaru i uz lagano penjanje mogu neprimjetno približiti. Stoga smo morali biti jako oprezni na straži. Kad sam se vratio na svoj položaj, tražio sam da od okolnog kamenja svaki sebi napravi kakav-takav zaklon. Zakloni su bili takvi da, kad bismo zalegli, oko nas bi bilo poslagano kamenje.

Na taj smo se način zaštitili od mina koje bi pale izvan tog zaklona. No postojala je mogućnost da nam mine padnu izravno u zaklon. Tada nam ne bi bilo nikakve pomoći. Mina bi nas raznijela.

Tijekom cijelog dana neprijatelj je u nepravilnim vremenskim razmacima topnički djelovao po nama. U početnom je razdoblju tukao glavicu s njihove strane. Poslije je gađao sam rub glave tamo gdje smo mi bili. Srećom, nitko nije bio ranjen. Osjećali smo se kao u mišolovci. Moraš biti na glavici i čekati kad će ti pasti koja mina na glavu. Tek tada nam je bilo jasno zašto nitko iz bojne nije htio držati Zečju glavu. Tijekom dana i noći u više sam navrata provjeravao vezu s našim lijevim i desnim susjedima.

Spustila se noć. Protekla je mirno.

Oko pola šest ujutro 27. srpnja javila nam se zamjena i rekla kako se penju na glavicu.

Odjednom je neprijatelj otvorio preciznu topničku paljbu po nama. Naša je sreća bila da je to bilo jako rano i mi smo još bili u svojim primitivnim zaklonima. Na nas su veoma precizno padale mine 82 mm, točno po rubu glavice. Padale su na zaravan glavice i iza ruba. Te koje su padale iza ruba, bile su najopasnije. Postojala je mogućnost da nam padnu izravno u zaklon ili barem kraj ruba glavice.

Nazvao sam našu zamjenu i rekao da se ne penju, neka se sklone i neka se prebace na pričuvni kanal, na kanal petnaest.

Najbliže mine padale su nam i po dva metara iznad glave, po zaravni.

No te nam mine nisu ništa mogle nauditi jer smo mi bili ispod ruba zaravni. Da su preletjele samo dva metra i deset centimetara, moglo je biti svašta. Ono što smo mi njima nekad radili, to su oni sada nama radili. Igrali su se našim živcima. To je trajalo oko sat vremena. Da su i dalje nastavili, sigurno bi netko stradao jer je bilo samo pitanje kad će pasti u zaklon. Mi smo cijelo vrijeme bili zakovani svaki u svojem zaklonu i sada mogu reći da su nas ti zakloni spasili.

Oko pola sedam jakost se smanjila.

Tada sam se digao i motrio okolo. Postojala je mogućnost da nas sada pješački napadnu. Dok smo mi motrili, Mile je ostao u svojem zaklonu. Tek smo tada primijetili da si je Mile skinuo hlače i počeo omotavati prvi zavoj oko stražnjice. Bio je ranjen i htio si je sam omotati ranu. Božo i Švabo su mu doskočili i počeli ga previjati dok sam ja nazvao sanitet. Brigadni je sanitet bio u Orahovu Dolu. Javili su mi se i krenuli prema nama.

No neprijatelj je kao i neki dan žestoko tukao po Zavali. Rekli su mi da će pričekati i kad neprijatelj prestane tući po Zavali, onda će krenuti. Na to sam im odgovorio, ako to naprave, bolje bi bilo za njih da se nikad nigdje ne sretnemo. Moraju riskirati.

Dok smo mi razgovarali, neprijatelj nas je ometao na radiovezi i mi smo morali stalno mijenjati kanale, od radnoga do pričuvnoga i tako dok se nismo dogovorili.

Odgovorili su da će pokušati. Nakon nekoliko minuta javili su se da su prošli i da dolaze.

Tijekom njihova puta rekao sam im da ćemo mi spustiti ranjenika s glavice i da oni s pinzgauerom dođu ispod nje.

Isto tako sam rekao zamjeni koja je čekala dolje ispod glavice da se sada mogu popeti na položaj. Milu su s glavice odnijeli Levi, Švabo, Božo, Pejo i Tolić, dok smo ja, Ivo i Alan ostali na glavici i čekali zamjenu.

Oko devet sati na položaj je stigla zamjena i mi smo se spustili s glavice. Okupili smo se u Belenićima i otišli na odmor u Orašac. Kroz Zavalu smo ovaj put prošli bez problema. U Orašac smo stigli oko dvanaest sati.

Poturiček je danas izjavio da ne može više biti u izvidničkom vodu jer on ne može više izdržati ovakav tempo. Htio je otići u prometni vod. Pustio sam ga. I Ivo više nije mogao izdržati u izvidničkom vodu. Želi preći Kukecu u službu PD. I njega sam pustio.

Tada nas je opet bilo deset, i to Mile, Levi, Viky, Čileanac, Švabo, Alan, Božo, Pejo i Tolić.

Ostatak smo se dana odmarali.

Komentari (22)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6