|
U prvoj knjizi “Deset godina poslije”, kao autentično ratno svjedočanstvo o Domovinskom ratu, nastojao sam prikazati zašto i kako sam pristupio ZNG-e te na koji sam način kao gardista i zapovjednik voda 1. satnije 5. bojne te zapovjednik 1. satnije 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” zajedno s gardistima, pričuvnim vojnicima iz ostalih postrojbi te policajcima ratovao na Banovini i u zapadnoj Slavoniji protiv Jugoslavenske narodne armije i domaćih agresora - četnika tijekom godine 1991. do odlaska na novu dužnost 1992.
 Komentirajte prvi | Opširnije...
|
|
|
Osmoga kolovoza oko podneva, dobio sam suglasnost od zapovjednika 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” Ivana Rašića - Raše da mogu prijeći na novu dužnost, zamjenika zapovjednika 5. bojne u istoj brigadi. Odmah nakon priopćenja suglasnosti, Rašo je napustio našu bazu u Mokošici. Imao sam osjećaj kao da nije htio razgovarati. Nakon toga su mi javili da će na večer netko iz 5. bojne doći po mene i odvesti me u novu postrojbu. Ubrzo sam spakirao sve svoje stvari. No, zaboravio sam pitati zapovjednika 1. bojne mogu li ponijeti pištolj i pušku “falofku” sa “svarofski” optikom. Odlučio sam nazvati Rašu. Na radiovezi se nije odazivao, stoga sam odlučio potražiti ga u njegovu zapovjedništvu u Orašcu. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Desetoga kolovoza oko jedan sat ujutro “Oblak 50” i “40” dobio je zamjenu i vratio se u svoju bazu. Dan ranije, kasno navečer dobili smo zadaću da sa “Žunom 14”, Darkom Katušom napadnemo i zauzmemo Strmničko brdo. Žuna je bio naziv na radiovezi za 3. bojnu. Neke bojne su ih dobile od samog početka, a neke tek na ovome ratištu. Nazivi bojni davali su se spontano i slučajno. Tako je 1. bojna dobila naziv na radiovezi “Ćuk” i malo po malo sve pripadnike te bojne osim mog bivšeg voda nazivali su “Ćukovi”. Druga bojna bila je nasljednik pripadnika iz Rakitja i zbog toga su i dalje nosili taj naziv. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Četrnaestoga kolovoza ujutro Korade je morao žurno u zapovjedništvo brigade. Mislim da ga nije trebao zapovjednik nego netko drugi iz brigade i da znam tko, ali sada nije toliko bitno. Ako će ta osoba čitati ovu knjigu sigurno će se prepoznati. Uglavnom, kad se Korade vratio rekao mi je da brigada ide na odmor i da zapovjednik brigade ima namjeru nas, 5. bojnu ostaviti na terenu. Kad se brigada vrati, onda bismo se mi trebali odmoriti. Pokušali smo odgonetnuti zašto je zapovjednik baš nas odabrao da ostanemo na terenu. Mi smo vrlo često, ne samo tada već i poslije, razgovarali o tome kakav nas zapovjednik vodi. Pokušali smo ga psihološki opisati, kakav je zapovjednik, čemu je sklon, kome je privržen, je li moralan, pa čak i ono čiji je igrač itd. To nam je bilo vrlo bitno, jer kako su godine prolazile u Domovinskom ratu bilo je puno igrača koji su “puhali u pojedine trube”. Uglavnom kad smo imali dobre informacije o tim i takvim ljudima imali smo vrlo jasnu sliku o kakvim se ljudima radi. Poslije nam se dešavalo, kada smo izišli iz brigade, da se na pojedinim ratištima prema nama nadređeni odnosio na dvojak način. Kada se trebao odlučiti između nas i neke njegove domaće postrojbe uvijek su te njegove domaće postrojbe izvukle deblji kraj. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Petnaestoga kolovoza ujutro Korade i ja otišli smo u zapovjedništvu brigade. Onaj dio gardista koji je trebao otići, spremao se na put prema Zagrebu. Dok smo se nalazili u zapovjedništvu brigade u našem zapovjedništvu bili su Edo, glavni operativac i Zvonimir Kovačević, obavještajac u brigadi. Za vrijeme odmora u zapovjedništvu brigade trebao je ostati operativac Ivan Raos. Njegova zadaća bila je da po potrebi koordinira s nama. Rano poslije podne vratili smo se u bazu. Na položajima je bilo sve u redu. Neprijatelj je u nepravilnim razmacima tukao po Kuni i okolnim vrhovima. Srećom, ozlijeđenih nije bilo. Poslije podne, budući da je i moja bivša postrojba odlazila na odmor, otišao sam u Mokošicu vidjeti koliko vojnika možemo smjestiti u kuće. Zadržao sam se jako kratko i vratio se u zapovjedništvo. Komentari (4) | Opširnije... |
|
|
Osamnaestoga kolovoza rano u jutro dobio sam zapovijed da se s vojskom uputim u selo Suše, jer su opet napušteni neki naši položaji koje je držala pričuvna postrojba. Pozvao sam gardu u Trsteno. Na brzinu su se spremili i dovezli do Malog Zatona. Od tuda smo zajedno krenuli, prvo prema selu Osojniku, a potom za selo Suše. U Osojniku nas je čekao brigadir Kontrec. Prilikom vožnje kod ulaza u selo Slivnica - Boban lijevo pokraj ceste vidio sam uništeni kamioni i razbacane stvari oko njega. Preko puta sam uočio četiri postavljena križa na kojima je pisalo s lijeva na desno Bato, Markica, Bobo, Tomo. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Dvadeset i petoga kolovoza u devet sati imali smo sastanak kod zapovjednika južnog bojišta generala Bobetka. Sutra je trebala početi operacija “Barba”. Operacija se odnosila samo na područje oko Strmničkog brda. Mi smo dobili zadaću zauzeti Zelenikovac, tt 738, položaj jugoistočno od Strmničkog brda. Tijekom dana svu vojsku smo doveli u selo Grepce, bliže prvoj crti. Među njima je bila i pionirsko - izvidnička desetina pod zapovijedanjem Dražena Vidovića. Ostatak desetine bio je: Banić Damir, Horvatić Vlado i Škriljevečki Stjepan. Dio naše minobacačke posade smo premjestili u selo Mišite. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Drugoga rujna 5. bojna odlazi na odmor. Garda se tijekom dana nervozno spremala za put. Svi su jedva čekali da odu. Kako su ostale bojne stizale na teren, tako smo izlazili iz kuća u kojima smo bili smješteni u Mokošici da bismo ih predali 2. bojni. Jučer me nazvao Amir Muharemi, djelatnik informativno-političke djelatnosti u zapovjedništvu brigade i zamolio da ostanem s jednim vodom vojnika još nekoliko dana u Mokošici radi snimanja nekoliko kadrova 5. bojne za novi spot o 1. A brigadi ZNG-e “Tigrovi”. Tako je Galić s još dvadesetak gardista ostao u Mokošici. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Po povratku s odmora dvadesetoga rujna smjestili smo se u iste kuće iz kojih smo izišli prije nego smo otišli na odmor. Druga bojna je tijekom dana izašla iz tih kuća i predala ih nama. Kako neke posebne borbene zadaće nismo imali, niti smo naslućivali da ćemo ih u skoro vrijeme imati, vojska je znala i počela jako dobro iskorištavati to vrijeme. Tražili su sve više i više dozvola za izlazak u Dubrovnik. Pošto su se i dalje događale ružne stvari u gradu koje su izazvali vojnici i dalje je na snazi bila zapovijed o policijskom satu tijekom noći. Da bismo zaštitili zapovjednike, zainteresiranim vojnicima davali smo dozvole za grad. I još k tome s našom skupinom vojnika obvezno je išao jedan od nižih zapovjednika radi kontrole. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Sedamnaestoga listopada bilo je u planu čišćenje oružja i sređivanje opreme te slobodne aktivnosti u funkciji pojačanja kondicijske spremnosti pojedinca te postrojbe kao cjeline. Poslijepodne nam je bilo javljeno da je navečer u 20 sati sastanak u Kleku. Budući da se Korade nije još vratio iz Varaždina, morao sam ići sam na sastanak. Mislio sam da će se sastanak odnositi samo na obuku. Skupili smo se u restoranu i ne sluteći što nam se sprema. Normalno smo razgovarali o obuci i o nekim nebitnim stvarima koje se nisu ticale vojske. Komentari (11) | Opširnije... |
|
|
Dvadeset i sedmoga listopada iz zapovjedništva brigade javili su nam da će na naše položaje krenuti zapovjednik brigade te su tražili da ga sačekamo na ulazu u selo. Oko četrnaest sati zapovjednik brigade Mareković došao je sa zamjenikom Miličevićem i operativcem Edom kod bivše željezničke postaje. Potom smo ih otpratili u naše zapovjedništvo u Donjoj Glavskoj u jednu kuću koja je imala terasu s koje se prostirao prekrasan pogled. Vidio se vrh Timor, tt 561 oko dva i pol kilometra udaljen na kojem su bili neprijateljski vojnici. Komentari (1) | Opširnije... |
|
|
Drugoga studenoga započeli smo s detaljnim čišćenjem oružja i vojne opreme koje je trajalo nekoliko dana. Tijekom tih dana pokušali smo gardu što više odmoriti. Slali smo ih u grad kako bi se vratili u civilni život. Danas je Korade organizirao večeru za zapovjednika 1. bojne Rašu i Kukeca. Korade je za takve stvari bio izuzetno vješt. Veliki gurman i znalac za dobru hranu i vino. U tom pogledu nitko mu nije bio ravan. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
 Izviđanje položaja S toga položaja najbolje se vidio grad Trebinje. Nakon toga smo se spustili zatim se popeli na položaj kod Ivanovog krsta. Obišli smo položaje 1. bojne i zaključili da se oni nisu apsolutno utvrdili na položajima i da će to nas čekati. Na položajima nisu spojeni poljski telefoni te da ćemo morati ponovo minirati putove prema čukama. Nakon toga smo se spustili u Mokošicu, organizirali satnije i krenuli na položaje. Ovaj put planirali smo se prevesti na položaje preko Ivanice. Komentari (2) | Opširnije... |
|
|
Dvadesetoga studenoga ujutro dolazim u Zagreb i javljam se zamjeniku zapovjednika brigade Miličeviću. Poslije podne odlazim u Varaždin. U Varaždinu ostavljam poštu i uvjeravam sam sebe da je u vojarni sve u redu. Navečer sam otišao doma. Dvadeset i prvoga studenoga ujutro dolazim u bazu u Varaždin po literaturu za učenje. Tamo sam doznao da je danas smjena na položajima. Naše položaje preuzela je nova 1. satnija 1. bojne. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Dvadeset i petoga studenoga, nakon zasluženog odmora, garda je čistila oružje i opremu i odmarala se. Navečer smo imali sastanak na kojem sam dobio zadaću da sutra preuzmemo položaje 2. i 3. bojne ispred sela Zagradinje i Glavske. Nakon sastanka, vozeći se prema bazi, rekao sam vozaču Branku Oreškom, kako sam dosta dugo na ovome ratištu, ali da točno ne znam put do bolnice “Svetog Vlaha”. Znam da je tu negdje u blizini, ali da ne znam točno put koji vodi do nje. Stoga sam mu dao zadaću da me odveze do nje. I nakon nekoliko minuta vožnje, uz malo manevra, našli smo se na samom ulazu u bolnicu. Nakon što sam zaključio kojim putem se može doći do bolnice rekao sam Branku: “Nikad se ne zna, možda mi nekad i zatreba”. Nisam ni slutio što će se desiti idući dan. Nakon toga sam se vratio u bazu i organizirao sastanak. Na njemu sam sa zapovjednicima satnija vrlo brzo razradio tko će koje položaje preuzeti. Oni su otišli u postrojbu i isto tako sa svojim podređenim zapovjednicima razradili plan preuzimanja položaja. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
U međuvremenu novi načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske general Janko Bobetko u sklopu plana ustrojavanja novih gardijskih brigada predložio je predsjedniku Republike Franji Tuđmanu da se na području sjeverozapadne Hrvatske u Varaždinu ustroji jedna od njih u kojoj će nositelj ustrojavanja biti upravo naša 5. bojna iz 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi”. Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Gabrijel Ancelj, Jozo Anušić, Elizabeta Arsovska Badanjak, Srećko Bačak, Božo Bahat, Matija Balaško, Mario Baljkas - Pipi, Branko Bajkovec, Nenad Bajsić, Boro Bandić, Damir Banić, Mate Banović, Dragutin Barbir, Dragan Basić, Damir Batan, Siniša Bedenic, Marijan Behin, Željko Benković, Miljenko Biškup, Janko Bobetko, Tomislav Bogić, Josip Borak, Dubravko Brodar, Ivan Bujan, Eduard Butijer - Edo, Stanko Butorac, Reni Capuci, Mirjana Cerčić, Stjepan Cerovečki, Dražen Conar, Božidar Copak, Nena Cvetko, Milan Čaleta, Dragutin Čehulić, Ivan Čorba, Franjo Ćuk, Ivanko Dajak, Dane Danilović, Đuro Dasović - Đuka, Siniša Deban, Dražen Delić, Dubravko Divljak, Violeta Petrović - Viky, Renata Droždjek, Jakša Dužević, Željko Džanko - Žanko, Krešimir Đuranović, Stjepan Fadiga, Komentirajte prvi | Opširnije... |
|
|
Tigrovi oblaci
