Tijekom boravka u dvorcu, dosadu sam razbijao odlazeći u restoran, gdje sam sa suborcima izmjenjivao iskustva.

Krenuo sam na terasu na kavu kad me Basić pozvao u dežuranu. U sobi su već bili Vlatko i Ilija. Basić mi je rekao da odmah odem po oružje i svoje stvari te da ne dižem buku jer idemo u neku tajnu akciju.

Nisam ništa pitao, već sam otišao po stvari. Kad sam se vratio, u sobi u kojoj se dežuralo zatekao sam Bečira, Damira Starčevića - Bucu, Brckovića - Zimu i još neke. Buco je imao “strijelu” i odmah sam pretpostavio što ćemo raditi.

Otišli smo na parkiralište i u dva kombija krenuli na zadaću.

Od zapovjednika s nama bili su Basić i Vlatko.

Nalazio sam se u kombiju u kojem je bio Vlatko. Tijekom vožnje nismo imali otvorena klizna vrata, kao obično, niti su njih dvojica razgovarala preko motorole. U kombijima nam je rečeno kako idemo čekati zrakoplove koji u niskom naletu na dijelu iznad Dunava lete prema Vukovaru. Do tada smo već bili u tim zasjedama, ali zrakoplovi nisu letjeli nisko niti smo ih mogli gađati.

Trebali smo im postaviti zasjedu na dijelu gdje se dižu i počinju djelovati po Vukovaru. Za tu akciju nije znalo punoljudi. Bila je to tajna akcija.

Izvan naselja skrenuli smo na poljski put koji je vodio prema Dunavu. Čim smo se spustili na poljski put, stali smo da bismo izašli iz vozila.

Potom smo pješice nastavili prema Dunavu.

Kad smo došli do Dunava, stali smo prikrivati kombije ispod nekih vrba kako se iz zraka ne bi vidjeli. Kad smo to završili, Buco i mislim da je bio i Ivan zauzeli su položaje sa “strijelama” i čekali.

Mi ostalih imali smo zadaću osiguravati njihovo slobodno djelovanje. Ako bi kojim slučajem zrakoplovi letjeli nisko, imali smo odobrenje djelovati po njima osobnim oružjem.

Vlatko je imao “ultimaks”. Pokupio je mene i mi otišli mo nešto nizvodno Dunavom, a Basić s Bečirom lijevo od Buce i Ivana. Put kojim smo došli pokrivao je Brcković “sarovkom” na kojoj je imao optiku.

Sve smo to učinili u manje od pola sata kad je iznad nas adletio helikopter JNA. Mislim da je bio tipa “gazela”.

Nije bio visoko i kao da je znao za nas i pretraživao baš desnu stranu Dunava. Jesu li u tom naletu uočili nas ili vozila, nismo znali. Mogli smo samo nagađati.

Nakon preleta Basić je rekao da se odmah pokupimo i maknemo s tog prostora. Pretpostavljao je kako im je netko rekao za naš dolazak.

Čim se helikopter odmaknuo od nas, upalili smo kombi, ukrcali se i nastojali se što prije dokopati asfaltiranog puta i maknuti s tog položaja.

Prije nego što smo ušli, Basić je viknuo Vlatku da tijekom vožnje drži veliko rastojanje i da vezu upotrebljava samo u krajnjoj nuždi.

Kad smo došli u Ilok, o tome nismo pričali. Kako je sve to završilo na višoj razini, ne znam. Samo znam da nismo ispunili zadaću koju smo mogli i bilo mi je žao zbog toga.

Poslije smo dobili informaciju da su naši 1. listopada 1991. godine srušili most u Nijemcima.

Komentari (1)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6