Započeo sam pisati doživljaje ili ti anegdote koje su preživjeli učesnici Domovinskog rata koje nemaju izravnog utjecaja na zbivanja tijekom pojedinih operacija, ali su mogle utjecati na konačnicu pojedinog učesnika Domovinskog rata.

Ti događaji nisu isključivo moji doživljaji već su to priče koje sam čuo i zabilježio ili na bilo koji drugi način prikupio.

Volio bih da mi se jave oni koji se sjećaju nekih šaljivih anegdota koja su se dogodila u Domovinskom ratu na e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Komentirajte prvi | Opširnije...

Prijepodne jedne zimske nedjelje 1991. godine jedan od moja dva prijatelja, današnja dva kuma, koja su se nalazila u gardi "Tigrovi" nazvali su me i rekli kako sada mogu doći i predati sve papire koje sam sakupio za prijem u gardu.

Ispalo je da su oni sve dogovorili, trebalo je samo doći i predati papire.

Nije mi preostalo ništa drugo. Navukao sam jaknu i otišao prema vojarni. Prije toga sam mami rekao da idem predati papire za gardu i da ću doći na ručak.

Mama nije ništa odgovorila, jer je znala da je to moja odluka koju mogu samo ja izmijeniti. Bilo kakvo nagovaranje ili odgovaranje ne bi imalo smisla te bi samo pogoršalo stanje u obitelji od kad sam najavio da ću otići u gardu.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Jedno zimsko poslijepodne 1991. godine nakon prijeme u gardu dovezli su me iz Zagreba na položaje u selo Kričke u zapadnoj Slavoniji koje je držala 1. A brigada ZNG "Tigrovi". Smjestili su me u neku kuću koja je izgledala kao pršut kada ga objese u sušioni i suše tjedan dana. Kuća je bila na pola srušena. Pojedinih strana kuće, zida nije ni bilo ili tamo gdje ga je bilo bio je izbušen gelerima. Kuća je izgledala slikovito, kao što je moj sin izjavio kad je prvi put u stvarnosti vidio kuću pogođeno granatama: "Vidi tata ova kuća izgleda kao "dalmatinac"! Mislio je na pse "dalmatince" iz filma o njima.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Rano ujutro spremili smo se Levi, Švabo, Alan, Božo i otišli na zadatak. Sat vremena nakon našeg odlaska u bazu je došao Delta. U bazu je došao jer je mislio da ćemo na zadatak otići zajedno. Bio je to opet nesporazum.

Ovaj smo put odlučili prevesti se skroz do Gorogaša. Na tom je dijelu neprijatelj nadzirao dio puta i mogao ga je topnički pokriti. Srećom mi smo na tom dijelu vozili najviše što smo smjeli i izbjegli smo moguće iznenađenje. Ispod Gorogaša stigli smo oko pet sati ujutro.

Komentirajte prvi | Opširnije...

Za vrijeme domovinskog rata moji suborci u "gardi" bili su pretežito mladih godišta. Bili su neženjeni i bez ikakvih obiteljskih obaveza. Rijetko tko je od mojih poznanika bio oženjen i imao djecu, svoj stan ili kuću. Svoje slobodno vrijeme provodili su tamo gdje su provodili svi ostali mladi ljudi u kafićima. Dužina boravka u tim kafićima ovisila je samo u jednome, a to je bilo debljina novčanika. Kako garda nikad nije bila dovoljno plaćena za svoj posao tako su se novčanici veoma brzo topili počevši od računa iz prijašnjeg mjeseca, tekućeg mjeseca i ubrzo novog zaduživanja.

Komentirajte prvi | Opširnije...